[ Moje priče ] 26 Decembar, 2009 16:03

Pažljivo čitam i pažljivo slušam ljude, ali sam danas ustanovila da ima u tome boljih od mene, još pažljivijih čitalaca. Moraću odmah da počnem da nosim kapu da bih je skinula pred najpažljivijim, koji se zove mandrak72. Današnjom igrom pogađanja (post "Pogađam, pogađaš", o Orionu) pokazao je da pažljivo prati blog i nakon što negde ostavi komentar, i nakon što dobije odgovor na njega...svaka čast, čarobnjače!
Zaradio si svoj post! Za predjelo postavljam ovo

za glavno jelo pričicu i za dezert viceve.


Bela foka

Radjard Kipling je svojevremeno napisao nekoliko divnih priča, "Knjiga o džungli", "Riki Tiki Tavi" i "Bela foka". Čini mi se da je poslednja najmanje poznata, a meni je posebno draga. Pošto sam rano naučila da čitam i da "gutam" knjige, došla sam i do ove priče i zaljubila se u nju na prvo čitanje. Rezultat je bio da je bela foka postala deo mojih detinjih maštanja. Pošto nije bilo plišanih foka kao igračaka, meni je ćošak jastuka bio njuškica foke...beli jastuk, bela foka. I tako bih spavala zagrljena s belom fokom.
Prođoše godine, svuda sam volela da vidim belu foku na slikama. Uživo je do sada ne videh. I ispričah ovo nekome kome je bilo stalo do mene. Nije se smejao, nego je prevrnuo, kako se kaže, i nebo i zemlju da nađe ono pravo. I našao je predivnu belu plišanu foku, čime je kod mene dobio bezbroj pluseva...a foka postala topli deo moje sobe...i dugotrajna uspomena na tu osobu. Eh, kad bi muškarci umeli da za sobom ostavljaju takve trajnije uspomene, češće bismo na njih mislile:)

Dezert:

Znate li da sam negde pročitao da u pivu ima ženskih hormona? Pošto je svako od nas ima skrivenog naučnika u sebi, odlučili smo ( ja i moji prijatelji) proveriti da li je ova izjava bila tačna ili ne. Tako smo zaseli i popili jedno dvadesetak piva (naravno sve u interesu nauke). A sada slede rezultati ovog eksperimenta, znači posle 20 tura piva ispitivanja su pokazala da:
A) Svi smo se ugojili.
B) Svi smo u isti glas pričali, bez da bilo što konkretno kažemo.
C) Naravno, niko nije slušao šta onaj drugi govori.
D) Imali smo poteškoća da vozimo ispravno.
E) Nemoguće je bilo da racionalno razmotrimo stvari, ma koliko one jednostavne bile.
F) Izričito smo negirali da smo pogrešili, premda je bilo evidentno da jesmo.
G) Svakih 5 minuta smo išli u toalet, naravno svi zajedno.
Mislim da je pretpostavka dokazana... PIVO JE PREPUNO ŽENSKIH HORMONA!!

[ Moje priče ] 15 Decembar, 2009 14:58
Ne pričam o Palčici, o, ne...samo o nekim davnim željama. Nisam imala lutku kao devojčica. Čudna mi čuda, reći ćete...mnoge su devojčice i onda imale prave lutke, ne krpene, a ja nisam. Ni lutku ni fotografije...nije bilo novca za te "luksuze". Gledala lutke drugih i ostala željna. Ujak mi je "navigavao", plovio morima, obišao ceo svet. Svako mu je nešto tražio, a ja bih se šćućurila  u ćošku i čekala da primeti da i ja nešto želim...Jednom je i primetio.
"A šta bi ti, Seko?"
"Jednu lutku, da je i kao palac velika..samo da je prava...i strana..."
I prođe jedna plovidba, i druga, i treća...pratili smo emisiju "Gde se nalaze naši brodovi" i u mislima putovali s njim. Ujak bi se vratio, doneo svakome nešto, a meni ne...dok jednoga dana nije doneo veliku kutiju i u njoj crnu lutku,  oko pola metra visoku, u šarenoj egzotičnoj haljinici, koja je treptala plavim očima i govorila: "Ma-ma". Reče mi: "Seko, tvoja je lutka porasla!".
Treba li naglašavati da je to bila najlepša lutka na svetu? Ma, i u svemiru! Otada je svuda sa mnom, i dan danas...promenila haljinice, promenila gradove, stanove, ali ne i mesto u srcu. Lutka dosta veća od palca...

[ Moje priče ] 14 Decembar, 2009 18:40
Bila je lepa i mlada kad se udala, moja kumica. Na svadbi izgledala zanosno. Jedino mi nije bio jasan pokušaj svekrve da na svadbi bude lepša od mlade. Gde to ima? Mlada je uvek najlepša na svojoj svadbi, nijedna joj nije ni do kolena, i ne sme biti...Tu sam već pomislila da nešto neće biti u redu, da je ta žena morala neki pogrešan pristup da usadi i u glavu svog sina. Neko vreme viđala sam ih srećne, bar naizgled. Onda su počela šuškanja. Nisam baš sve verovala. Na jednoj slavi bili oboje, ON izazvao bes svih žena kad reče da jedva čeka da dobije dete, pa da ga za kaznu vezuje za radijator! Ne znam šta nas je sprečilo da ga kolektivno istučemo! Verovatno to što na agresiju ne smeš agresijom, ako nisi mnogo agresivniji, jači, fizički...Jednom je trebala da dođe kod mene po medicinskom pitanju, i nije došla. Izvinila se da ne može...došla je pet dana kasnije, sa pramenom kose preko levog oka.
"Nova frizura?"zapitah sumnjičavo, i sklonim pramen...iza njega modrica koja je celo oko prekrivala...
"Ko ti je to uradio? ON?"
"Okliznula sam se", reče ona tužno.
"I pala na njegovu šaku? Dete, zapamti zauvek: nije te rodio, nema pravo ni da te bije! Jednom da digne ruku na tebe, neoprostivo je!"
"Dizao je više puta..." reče još tužnije, i pokaza modrice po nogama, rukama...
"Molim te, mala moja, s njim pazi da nemaš dete, da te ne vezuje za njega! I odmah reci roditeljima, zatraži njihovu podršku, i razvedi se! S takvim čovekom vek ne smeš provesti!"
Poslušala me, razvela se. On se kasnije  ponovo oženio, ne smem ni da pitam kako ona druga prolazi. Kumica više ni u jednog muškarca nije stekla poverenje.
Ožiljke duše niko ne može da izleči.
[ Moje priče ] 12 Decembar, 2009 10:01

Stara kamena kuća u Sućurju,  sa letnjom kamenom kuhinjicom i ognjištem. U kući kuhinja, i u kuhinji sve što se moglo  naći u siromašnoj kući. I u kuhinjci ponešto. Ja umorna od trčanja po sikama (stenama), lova rakova, izvlačenja vrša...ma, svašta sam radila...sa mojih 6 godina. I pio mi se čaj. Ima tu domaće mente iz vrtla, i domaće kamilice, samo da ne uberem raštiku ili blitvu :) Smućkala ja čaj po principu "uradi sam" i pitam baku gde je šećer. "U potiću u kužini", kaže baka i nastavi svoj posao. Potić, lonče, nađoh odmah u kuhinjici i sipah  beli sadržaj u čaj. Spremih se za malo toplog uživanja, a moj čaj - slan! Nezamislivo grozan ukus! Ne znam šta sam pogrešila, vrtim onaj potić ...i do bake odmah.  "Bako, pa ovaj šećer je slan!"
"Mora biti slan, kad je to sol. Di si ga uzela?"
"U potiću u kužini!"
Baka mi pokaže potić u kužini u kući, sladak šećer u njemu...a ja uzela isti takav u maloj kuhinji, u njemu so..
Slana lekcija je bila korisna. Nikad više nisam ništa pojela ni popila, a da nisam proverila šta je...

[ Moje priče ] 01 Decembar, 2009 08:33

Ima dana kad vam se čini da vaša misao prizove sve što vam treba. Nećemo o danima kad vam se čini da prizivate samo ono najgore. Te ćemo preskočiti ovog puta, a i kasnije :)
Nedeljno dežurstvo, bolnički kuvar zaboravio da od namirnica na raspolaganju može napraviti nešto jestivo. Ni do čega ne možete doći, ne možete izići, a kad radite 25 sati - nešto treba i pojesti. Kažem mojim gladnim sekama: "Ma ne treba mi nešto naročito, ali da mi je sada pogača i malo kajmaka, bilo bi taman kako valja!" Nekoliko minuta kasnije kucka rođaka pacijenta kome je došla u posetu, nosi još toplu pogaču i kaže: "Sigurno ste gladne, ja umesila pogaču i dodala kajmak, da se nađe.."
Seke me pogledaju u neverici, optužiše me da sam se dogovorila s damom, pa zato pomenula pogaču. A nisam. Ručkasmo, cela ekipa, i popodne kažem: "Ovo je stvarno bilo lepo. Baš sam žedna, da mi je hladna koka kola!" Utom stiže druga dama, nosi koka kolu i kaže: "Baš je vruće danas, trebalo bi vam osveženje!". Dalje nema ničega, radi se udarnički, hitni slučajevi zaredom. Stiže noć, zovem kolegu u konsultaciju, a on će meni: "Evo, samo da vidim šta ću s ovolikom picom, pa odmah dolazim!"
"Kako smeš da pominješ picu gladnom narodu?" šalim se ja.
"Rešila si mi problem, donosim  ti je!"
I kažem ekipi da ćemo u vizitu odmah posle pice. "Ma ne preterujte, otkud nam pica??" kaže jedna sestra. Utom stiže kolega, nosi veliku picu u kutiji i pita: "Gde da spustim picu?"
Otada moje seke, kad ogladne, a nema se gde nabaviti nešto za grickanje, pitaju kako stojim sa prehrambenim vezama!

pizza

«Prethodni   1 2 3 ... 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 ... 33 34 35  Sledeći»