Beč je samoj sebi obećala. Pokojni suprug je nikad nije vodio tamo, iako je znao s društvom da se spakuje u kola i ode na sajam… za nju nikad nije bilo mesta. I iste te godine kad je upoznala Oriona, kockice su se sklopile. S prijateljicom se dogovorila da se nađu na sladoledu i dogovore za odmor. Našle su se tu i rođaka i druga prijateljica. 
“Nikako da se dogovorimo gde ćemo na odmor, a prvi put ga koristimo istovremeno” reče Jelena.
“A što ne odete u Beč?” zapita Biljana.
“Zašto da ne?” reče Milena.
“Odlična ideja!” zaključi Ljera. I dogovor je sklopljen. Dok ona bude ženila sina, Milena će rezervisati hotel i karte za autobus, a Jelena će sa interneta pokupiti sve što treba videti i probati. Tako i bi. Čim su krenule, znale su da će biti sjajno. Prognoza vremena je obećavala pet dana kiše i dva dana sunčano, pa su za ta dva dana planirale otvorene lokacije, Donauturm, Prater i Schoenbrunn. U novinama su našle obaveštenje da se upravo u Beču otvara izložba Fride Kahlo. A na licu mesta Beč im se otvorio kao knjiga. Čim su se iskrcale, naišao je taksista Bobi, njihove gore list, i odvezao ih do hotela, pansion “Residenz” u centru, na obodu Ringa, iza leđa Rathaus. Prijatelji Milenini savetovali su to mesto. Hans na recepciji oduševio se što može vežbati jezik jer je poreklom iz Kikinde… Dao im je pristup kompjuteru pa su svakog jutra mogle pogledati prognozu vremena za taj dan i odabrati šta će videti. Jelena bi odvojila listove s opisima lokacija i druge papire s opisima jela koje treba probati. A mesta su sa sama otkrivala, ako bi rekle: ”Hm, tu negde treba da je Demel!”, tabla bi im se stvorila u vidnom polju. Dok su šetale oko Stephansdom, a ona svom prijatelju u Makarsku poslala poruku, odmah je stigao odgovor: ”Svratite na bečku šniclu obavezno!” i tako je jelovnik za taj dan bio rešen. Na kraju odmora Milena je razočarano rekla da nije videla spomenik Mocartu. “Okreni se, iza tebe je!” nasmejala se Jelena.
No za Oriona nije našla vreme. Kad mu se javila da je u Beču, napisao je da baš preko Beča putuje u Srbiju i može da svrati. Rado bi video izložbu Fride Kahlo. Nije ga ohrabrila, tako ju je kasnije prekorio. Nije mu rekla da bi ga rado videla. Nekako joj se nije uklapao susret s njim sa detinjim oduševljenjem koje su Milena i ona osećale za Beč. A znala je, ako ga pozove da se vide, to je njen konkretan korak koji će voditi vezi – na koju još nije bila spremna…
Tako je Orion otputovao drugim putem i leteo po Srbiji dok je ona istraživala Beč. Kad se vratila, stigao je paketić s filmom “Frida”. Uz film je priložio lepu razglednicu obojenih kamenčića i na njoj napisao: “Nadam se da je tvoj njemački (engleski) dovoljno dobar da bi mogla da uživaš u ovom izuzetno dobrom filmu. Ukoliko imaš problema, pozovi me na sarmu i kolače pa ću da ti prevodim… Poz. Orion.” Na lep način ju je prekoreo što nisu zajedno bili na izložbi… što nije pristala da se vide i sam se pozvao kod nje. Opet je preskočila pravi odgovor koji je on verovatno očekivao.

S7303919