Veliki je praznik i nadam se da ćete mi opravdati odsutnost s bloga bar dva dana. Moram da žurim, pitica prazilukica se peče, prebranac se krčka, lignje bi mogle pregoreti, kolače valja složiti...gosti stižu. Pišemo se prekosutra! Svima koji slave, srećna slava, svima koji idu u goste: družite se lepo i ukusno!
Muškarac sedi u baru na aerodomu Hitrou i opazi prelepu ženu, koja sedne pored njega. Pomislio je u sebi: "Uau, tako je zanosna, mora da je stjuardesa. Pitam se za
koju li avio-kompaniju radi?" Nadajući se da će moći da je smuva, naginje se ka njoj i izgovara slogan avio-kompanije Delta Airline: "Volim da letim i to se vidi".
Žena ga pogleda belo, zbunjeno i on odmah pomisli: "Pa, očigledno ne radi za Deltu".
Sekund kasnije, pade mu na pamet drugi slogan, te se nagne ka njoj i reče:"Ima nečeg posebnog u vazduhu....?"
Zbunjeno ga je pogledala. Odmah je prebrisao sa svoje liste avio-kompaniju " Singapore Airlines".
Pomislio je: "Možda radi za "Thai Airways..." i reče:"Glatko kao svila?".
Ovog puta, žena se okrene prema njemu i reče:"Šta kog đavola hoćeš?"
Muškarac se nasmeje:" Aaaaaaa, Montenegro Airlines!"
Rekao je sebi: "Od dece sam naučio veoma važnu životnu lekciju. Sve stvari u našem životu, koje stvaramo dugo vremena i s mnogo energije, stvorene su od peska. Trajni su samo naši odnosi s ljudima. Pre ili kasnije doći će talas i odneti ono što smo sagradili sa tolikim trudom. Kada se to dogodi, moći će da se smeju samo oni, koji budu imali s kim da se drže za ruke!!!"

"A šta bi ti, Seko?"
"Jednu lutku, da je i kao palac velika..samo da je prava...i strana..."
I prođe jedna plovidba, i druga, i treća...pratili smo emisiju "Gde se nalaze naši brodovi" i u mislima putovali s njim. Ujak bi se vratio, doneo svakome nešto, a meni ne...dok jednoga dana nije doneo veliku kutiju i u njoj crnu lutku, oko pola metra visoku, u šarenoj egzotičnoj haljinici, koja je treptala plavim očima i govorila: "Ma-ma". Reče mi: "Seko, tvoja je lutka porasla!".
Treba li naglašavati da je to bila najlepša lutka na svetu? Ma, i u svemiru! Otada je svuda sa mnom, i dan danas...promenila haljinice, promenila gradove, stanove, ali ne i mesto u srcu. Lutka dosta veća od palca...

"Nova frizura?"zapitah sumnjičavo, i sklonim pramen...iza njega modrica koja je celo oko prekrivala...
"Ko ti je to uradio? ON?"
"Okliznula sam se", reče ona tužno.
"I pala na njegovu šaku? Dete, zapamti zauvek: nije te rodio, nema pravo ni da te bije! Jednom da digne ruku na tebe, neoprostivo je!"
"Dizao je više puta..." reče još tužnije, i pokaza modrice po nogama, rukama...
"Molim te, mala moja, s njim pazi da nemaš dete, da te ne vezuje za njega! I odmah reci roditeljima, zatraži njihovu podršku, i razvedi se! S takvim čovekom vek ne smeš provesti!"
Poslušala me, razvela se. On se kasnije ponovo oženio, ne smem ni da pitam kako ona druga prolazi. Kumica više ni u jednog muškarca nije stekla poverenje. Ožiljke duše niko ne može da izleči.
