[ Praznici ] 19 Decembar, 2009 08:08

Veliki  je praznik i nadam se da ćete mi opravdati odsutnost s bloga bar dva dana. Moram da žurim, pitica prazilukica se peče,  prebranac se krčka, lignje bi mogle pregoreti, kolače valja složiti...gosti stižu. Pišemo se prekosutra! Svima koji slave, srećna slava, svima koji idu u goste: družite se lepo i ukusno!

[ Humor ] 17 Decembar, 2009 12:42

Muškarac sedi u baru na aerodomu Hitrou i opazi prelepu ženu, koja sedne pored njega. Pomislio je u sebi: "Uau, tako je zanosna, mora da je stjuardesa. Pitam se za
koju li avio-kompaniju radi?" Nadajući se da će moći da je smuva, naginje se ka njoj i izgovara slogan  avio-kompanije Delta Airline: "Volim da letim i to se vidi".
Žena ga  pogleda belo, zbunjeno i on odmah pomisli: "Pa, očigledno ne radi za Deltu".
Sekund kasnije, pade mu na pamet drugi slogan, te se nagne ka njoj i reče:"Ima nečeg posebnog u vazduhu....?"
Zbunjeno ga je pogledala. Odmah je prebrisao sa svoje liste avio-kompaniju " Singapore Airlines".
Pomislio je: "Možda radi za "Thai Airways..." i reče:"Glatko kao svila?".
Ovog puta, žena se okrene prema njemu i reče:"Šta kog đavola hoćeš?"
Muškarac se nasmeje:" Aaaaaaa, Montenegro Airlines!"

[ Mudrosti s neta ] 16 Decembar, 2009 11:55
Čovek je gledao decu koja su na obali zidala kulu od peska. Kada su završila zamišljenu kulu za koju su potrošila mnogo vremena i strpljenja, veliki talas je “poravnao” kulu sa plažom. Čovek je očekivao suze i bes. Deca su sela, uhvatila se za ruke i počela da se smeju! Uskoro su počela da grade novu kulu.
Rekao je sebi: "Od dece sam naučio veoma važnu životnu lekciju. Sve stvari u našem životu, koje stvaramo dugo vremena i s mnogo energije, stvorene su od peska. Trajni su samo naši odnosi s ljudima. Pre ili kasnije doći će talas i odneti ono što smo sagradili sa tolikim trudom. Kada se to dogodi, moći će da se smeju samo oni, koji budu imali s kim  da se drže za ruke!!!"
[ Moje priče ] 15 Decembar, 2009 14:58
Ne pričam o Palčici, o, ne...samo o nekim davnim željama. Nisam imala lutku kao devojčica. Čudna mi čuda, reći ćete...mnoge su devojčice i onda imale prave lutke, ne krpene, a ja nisam. Ni lutku ni fotografije...nije bilo novca za te "luksuze". Gledala lutke drugih i ostala željna. Ujak mi je "navigavao", plovio morima, obišao ceo svet. Svako mu je nešto tražio, a ja bih se šćućurila  u ćošku i čekala da primeti da i ja nešto želim...Jednom je i primetio.
"A šta bi ti, Seko?"
"Jednu lutku, da je i kao palac velika..samo da je prava...i strana..."
I prođe jedna plovidba, i druga, i treća...pratili smo emisiju "Gde se nalaze naši brodovi" i u mislima putovali s njim. Ujak bi se vratio, doneo svakome nešto, a meni ne...dok jednoga dana nije doneo veliku kutiju i u njoj crnu lutku,  oko pola metra visoku, u šarenoj egzotičnoj haljinici, koja je treptala plavim očima i govorila: "Ma-ma". Reče mi: "Seko, tvoja je lutka porasla!".
Treba li naglašavati da je to bila najlepša lutka na svetu? Ma, i u svemiru! Otada je svuda sa mnom, i dan danas...promenila haljinice, promenila gradove, stanove, ali ne i mesto u srcu. Lutka dosta veća od palca...

[ Moje priče ] 14 Decembar, 2009 18:40
Bila je lepa i mlada kad se udala, moja kumica. Na svadbi izgledala zanosno. Jedino mi nije bio jasan pokušaj svekrve da na svadbi bude lepša od mlade. Gde to ima? Mlada je uvek najlepša na svojoj svadbi, nijedna joj nije ni do kolena, i ne sme biti...Tu sam već pomislila da nešto neće biti u redu, da je ta žena morala neki pogrešan pristup da usadi i u glavu svog sina. Neko vreme viđala sam ih srećne, bar naizgled. Onda su počela šuškanja. Nisam baš sve verovala. Na jednoj slavi bili oboje, ON izazvao bes svih žena kad reče da jedva čeka da dobije dete, pa da ga za kaznu vezuje za radijator! Ne znam šta nas je sprečilo da ga kolektivno istučemo! Verovatno to što na agresiju ne smeš agresijom, ako nisi mnogo agresivniji, jači, fizički...Jednom je trebala da dođe kod mene po medicinskom pitanju, i nije došla. Izvinila se da ne može...došla je pet dana kasnije, sa pramenom kose preko levog oka.
"Nova frizura?"zapitah sumnjičavo, i sklonim pramen...iza njega modrica koja je celo oko prekrivala...
"Ko ti je to uradio? ON?"
"Okliznula sam se", reče ona tužno.
"I pala na njegovu šaku? Dete, zapamti zauvek: nije te rodio, nema pravo ni da te bije! Jednom da digne ruku na tebe, neoprostivo je!"
"Dizao je više puta..." reče još tužnije, i pokaza modrice po nogama, rukama...
"Molim te, mala moja, s njim pazi da nemaš dete, da te ne vezuje za njega! I odmah reci roditeljima, zatraži njihovu podršku, i razvedi se! S takvim čovekom vek ne smeš provesti!"
Poslušala me, razvela se. On se kasnije  ponovo oženio, ne smem ni da pitam kako ona druga prolazi. Kumica više ni u jednog muškarca nije stekla poverenje.
Ožiljke duše niko ne može da izleči.