[ Mudrosti s neta
]
16 Decembar, 2009 11:55
Čovek je gledao decu koja su na obali zidala kulu od peska. Kada su završila zamišljenu kulu za koju su potrošila mnogo vremena i strpljenja, veliki talas je “poravnao” kulu sa plažom. Čovek je očekivao suze i bes. Deca su sela, uhvatila se za ruke i počela da se smeju! Uskoro su počela da grade novu kulu.
Rekao je sebi: "Od dece sam naučio veoma važnu životnu lekciju. Sve stvari u našem životu, koje stvaramo dugo vremena i s mnogo energije, stvorene su od peska. Trajni su samo naši odnosi s ljudima. Pre ili kasnije doći će talas i odneti ono što smo sagradili sa tolikim trudom. Kada se to dogodi, moći će da se smeju samo oni, koji budu imali s kim da se drže za ruke!!!"

Rekao je sebi: "Od dece sam naučio veoma važnu životnu lekciju. Sve stvari u našem životu, koje stvaramo dugo vremena i s mnogo energije, stvorene su od peska. Trajni su samo naši odnosi s ljudima. Pre ili kasnije doći će talas i odneti ono što smo sagradili sa tolikim trudom. Kada se to dogodi, moći će da se smeju samo oni, koji budu imali s kim da se drže za ruke!!!"

16/12/2009, 12:02
Kratko, jasno... predivno...
...I nastavljamo da gradimo...
Ljubim te mama :***
16/12/2009, 12:07
Ne volim da mi neko ruši kule, pa makar i kule u vazduhu:)))
16/12/2009, 12:17
prelepo..kad imas koga da drzis za ruku svako rusenje se lakse podnese..
16/12/2009, 12:30
Poucno. Dovoljno je to reci.
Behappy,kakva mama ? :)
16/12/2009, 12:32
purplemind,
жена која је објавила овај пост, је моја мама :)
16/12/2009, 12:51
Kada si okružen ljudima koje voliš i koji ti znače, ništa te ne može povrediti. Kad znaš da imaš nekoga, lakše se podnose porazi i gubitci koje nam život svakodnevno baca u lice.
Pozdrav. :)
16/12/2009, 13:35
priču znam od ranije, a pouku koju nosi vredno vežbam. to je zadatak za ceo život
Prijatno!
16/12/2009, 13:46
predivno :)
16/12/2009, 14:22
Svaki put kada procitam tvoj post, uvek mi srce nekako ispunjeno... tesko je objasniti taj osecaj...
16/12/2009, 14:44
Behappy, mila, nastavljamo!
16/12/2009, 14:45
Anam, nije lepo kad se kule sruše...ali nije smak sveta!
16/12/2009, 14:45
vilabezkrila, i tebi će se vratiti krila kada te za ruku uzmu prijatelji!
16/12/2009, 14:48
Purplemind, jeste poučno.
Odgvoro na tvoje pitanje: Na blogu imam dve pametne i lepe blogćerke, Behappy i Cicilly, dva najlepša osmeha bloga! I blog sestru, domacicu. Stepski ti je govorio o blog druženjima. Ponekad prerastaju u lepa prijateljstva i praktično familijarne odnose.
16/12/2009, 14:49
ashtraygirl, gubici su sastavni deo života, zato su tu prijatelji da im umanje značaj!
16/12/2009, 14:49
Domacice, priča je s neta, a pouka je univerzalna!
16/12/2009, 14:50
Nastasja, :))))))))))
16/12/2009, 14:50
barbi86, verovatno su nam talasne dužine podudarne :))
16/12/2009, 14:50
Uskladiti talase i pesak da nesmetaju,može samo ko odraste pored mora..pozdravljam..
16/12/2009, 14:57
Jovane, nisam o tome razmišljala...ali možda je primorcima lakše da shvate nepostojanost kula u pesku...
16/12/2009, 15:02
I nemoramo se držati za ruke a da nam držanje vredi,..
16/12/2009, 15:38
Simbolično, Jovane....ljudi se drže za ruke i kad su okeanima daleko, ako su im misli ujedinjene
16/12/2009, 15:43
Evo obe ruke,a misli će poštovati ispruženo..
16/12/2009, 15:51
А ако нам талас однесе и онога што нас је држао за руку? Јао ал' сам оптимиста :)))
Лепа прича...поучна...
16/12/2009, 16:15
Mesecina, ako talas odnese onog koji nas je držao za ruku? Pružiće ruke drugi, i zadržaće nas da ne otplovimo za njim....
16/12/2009, 16:52
Najteže je biti slamka među vihorove.
Mnogo je lakše podnijeti život koji se gradi i ruši u trenu kad se radi zajednički i strpljivo.
pozdrav
16/12/2009, 16:56
lepa priča...
;)))
16/12/2009, 17:03
"Ako možeš da gledaš svoje životno delo srušeno u prah,
I da ponovo prilegneš na posao sa polomljenim alatom,
Ako možeš da sabereš sve što imaš
I jednim zamahom staviš sve na kocku,
Izgubiš i pocneš ponovo da sticeš,
I nikad, ni jednom reci ne pomeneš svoj gubitak
Ako si u stanju da prisiliš svoje, srce , živce i žile
Da te služe još dugo, iako su te vec odavno izdali
I da istraješ u mestu, kad u tebi nema nicega više
Do volje koja im govori: "Istraj!" .........tvoja je zemlja i sve sto je na njoj,i iznad svega bices covek,sine moj"
16/12/2009, 17:07
Mandrače, tvojim rečima nemam šta dodati ni oduzeti!
16/12/2009, 17:08
Šuky, ovo su mudrosti s neta, kako piše u nazivu kategorije...naći ćeš i
moje priče, ako se malo potrudiš...
16/12/2009, 17:09
Tuzna, sjajno odabran dodatak ovim mislima...ko to bolje može reći od Kiplinga??
16/12/2009, 17:58
Nije strasno sto se kule ruse, strasno je sto nestaju ruke koje te drze kada se nesto srusi.
16/12/2009, 19:08
Poučno. Nekad treba posmatrati decu, mnogo toga naučiš.
16/12/2009, 19:41
Casper, to je već lepa haiku misao. Eto ti male haiku pesme:
Nije strašno
što se kule ruše,
strašno je što nestaju
ruke koje te drže
kada se nešto sruši!
16/12/2009, 19:44
Poluuspavanka, deca su mudra.
Po koelju, jedno dete može odraslog da nauči trima stvarima:
-Da bude zadovoljan bez razloga
-Da se uvek nečim zanima
-I da ume da zahteva, svim silama, ono što želi!
16/12/2009, 19:45
Pametno je Koeljo to primetio, zaista jeste tako!
Moja greška je što ne zapišem takve rečenice, pa brzo ih zaboravim :)
16/12/2009, 19:58
Poluuspavanka, napisao je to u knjizi "Peta gora". Zlata mu je vredna svaka misao.
16/12/2009, 20:08
Да, да, све је лакше кад човек није сам, а сам је само онда кад то сам жели. Предивна прича.***
16/12/2009, 20:10
Pričalice, priču sam samo prenela, jer me oduševila njena poruka...tako jednostavna, a tako duboka!
16/12/2009, 20:20
Наравно. А нико смисао живота не познаје боље од деце. Зар је онда Христос погрешио кад је рекао да будемо као деца? Причалица не да верује да није, већ је живот у то свакодневно уверава.***
16/12/2009, 21:31
Reče jednom Imanuel Kant (u malo izmijenjenom obliku): "Gledaj na život kao na dječju igru, u kojoj ništa nije ozbiljno, osim poštenja".
U svijetu odraslih kuće se prave od gvožđa i betona i u tome ponekad, sasvim ozbiljno, prođe čitav ljudski život.
16/12/2009, 21:46
Pričalice, itekako bismo mi trebali učiti od dece...
16/12/2009, 21:48
Orion, lepo parafraziraš Kanta...samo nastavi :)
Mnogi se tek na kraju života sete da su ga proćerdali, i da nemaju čega da se sete kad se okrenu ka sebi...
16/12/2009, 21:52
Ne, nije smak sveta, samo jedna cigla nepoverenja dodata u novu kulu od karata:)))
Večeras sam nešto mnogo romantično raspoložena:)... verovatno škripa snega, lavež pasa u daljini, i pahulje koje počinju svoj valcer na vetru:)))
16/12/2009, 22:09
anam, za valcer sam valjda ja zadužena...ne bih ga sada plesala s pahuljama, valjda će se naći i bolji partner! Sutra uveče svakako!
16/12/2009, 22:15
Verujem da te plesni partner čeka sutra.
Sada samo još neko ko ume da igra valcer,i još ponešto u životu...
16/12/2009, 22:18
anam, to su već ozbiljne kvalifikacije...a mali broj muškaraca ih ima...nažalost...
16/12/2009, 22:30
Nema mali broj muškaraca te kvalifikacije, samo ih ne srećemo :))
Osim toga ja sebe precenjujem:)))
17/12/2009, 10:49
Anam, na isto mu dođe, da li ih ne srećemo ili ih nema...krajnji rezultat je d aih nema. Znam da sebe precenjuješ, ali i to je jedan oblik samopoštovanja.
17/12/2009, 10:53
Majstorica si iskrenosti i dobre mjere. U ove zimske dane bajke i čaj su pravo zadovoljstvo. pozdrav od milorda
17/12/2009, 12:45
Milord55, da vidiš osmeh koji si mi razvukao na licu! Kad god svratiš, mnogo me obraduješ!