Valcer

Odgovor moje prijateljice

Pitala sam prijateljicu da li sam je opteretila nekom molbom i time joj smetala. Odgovorila mi je:

Draga moja,
ako me pitaš da li mi na bilo koji način smetaš, evo ti odgovora!
1. Kad si tužna -- pomoći ću ti da se napiješ i složimo zaveru protiv onoga ko ti je naudio.
2. Kad si setna -- pokušaću da te izvadim iz gliba.
3. Kad se smešiš -- znaću da ti se pridružim.
4. Kad si uplašena -- znaću da te smirim, ukoliko nije nešto blesavo  da moram da te   pošteno ispsujem.
5. Ako si zabrinuta -- ispričaću ti takve strašne priče da shvatiš koliko  stvari tek mogu da  budu strašne, sve dok ne prestaneš da plačeš.
6. Ako si zbunjena, govoriću sasvim prosto.
7. Ako si bolesna -- Drzacu se fizički podalje od tebe, jer ne treba  sve da ti uzmem!
8. Ako padneš -- Ima da se iskidam od smeha dok te podižem na noge.
9. Zašto sve ovo pričam? Zatošto si ti moja prijateljica (the best!).  Živa ti i vesela meni bila i ostala!

Tvoja seja

Kineska mudrost

Parama možeš da kupiš kuću, ali ne i dom.

Možeš da kupiš postelju, ali ne i san.

Možeš da kupiš sat, ali ne i vreme.

Možeš da kupiš knjigu, ali ne i znanje.

Možeš da kupiš položaj, ali ne i poštovanje.

Možeš da platiš lekara, ali ne i da kupiš  zdravlje.

Možeš da kupiš život, ali ne i dušu.

Možeš da kupiš seks, ali ne i ljubav.

An elderly couple had dinner at another 

couple's house, and after eating, the 

wives left the table and went into the 

kitchen. The two gentlemen were talking,

and one said, "Last night we went out 

to a new restaurant and it was really 

great. I would recommend it very highly."

The other man said, "What is the name

of the restaurant?" The first man thought

and thought and finally said, "What is

the name of that flower you give to 

someone you love? You know... The one 

that's red and has thorns." "Do you mean

a rose?" "Yes, that's the one," replied 

the man. He then turned towards the 

kitchen and yelled, "Rose, what's 

the name of that restaurant we went 

to last night?"

Three old guys are out walking.

First one says, "Windy, isn't it?"

Second one says, "No, it's Thursday!"

Third one says, "So am I. Let's go 

get a beer."

Čudne su bile tvoje oči.

Tamnozelene, kao lišće maslina

što u suton se ljeskaju pod zadnjim

zracima zalazećeg sunca.

U tami topline tvog pogleda

sjale su kao žeravice

Tamnozelene, baš neobične oči

kakve nikad prije vidjela nisam.

Zašto su ušle u moje srce?

Zašto one prekrasne crne oči

što nosile su mi radost svakog dana

u njem’ mirna kutka ne mogu već naći?

Zašto snovi razigranog mi srca

tek po stazama njihova sjaja

želju nemirnu da pođu sad nose?

Ni noći mira da mi daju, ni dani s njima susret dragi,

budućnost za mene ništ’ više ne znači

sem njihova bljeska, njihove topline.

Sunce sad je boje lišća bora

i toplih zaliva uz obale strme

gdje alge moru zelen odsaj daju.

Mjesečina za me srebro sad je blago

u noći nježnosti tih očiju sjaja

kad ih moje oči nestrpljivo traže.

O zvijezde naše, recite mi samo

dal’ ikad, ikad sresti ja ću opet

njihov pogled, topao i blag?

Dal’ ikad ću moći gordo dići glavu

i ponosno reći čitavome svijetu

da samo moja ta smaragda su dva?

Danas sam sedela s koleginicom u poslastičarnici, malo da se ispričamo posle mesec dana neviđanja. I pričam joj meni veoma zanimljivu istinitu priču, na što mi ona predloži da to nekome dam za scenario, da se snimi film, posle neće niko verovati da je priča istinita. Eto, pade mi na pamet da je podelim s vama.

Pre 10 godina pogine sin moje drugarice, uspešne poslovne žene. Odličan student elektrotehnike, sjajan matematičar, divan momak. U gluvo doba noći udari kolima u neki zid, sasvim bez veze, trezan. Posle mi astrolog reče da su mu zvezde bile tako smeštene da nije mogao izbeći tragediju. Roditelji jedva preživeli nesreću. Možda su je samo spolja preživeli. I rešiše da u spomen na svoga sina  osnuju fond za matematičke talente, s njegovim imenom, pri njegovoj osnovnoj školi. Fond jednom godišnje dodeli novčanu nagradu detetu koje je postiglo najveći uspeh u matematici te godine. Prvu nagradu iz novoosnovanog fonda dobije devojčica koja je kao dete izgubila majku, otac je sam podizao. Povelika nagrada, lep stimulans za dete, da zna da se trud isplati. Prvo što je ona uradila kad je dobila nagradu – bilo je da se pokloni na grobu nesrećnog mladića! Upisala je zatim Matematičku gimnaziju i 4 godine pratila sam je bez problema, jer je bila u razredu mog sina. Celo vreme odlična, među najboljima. I celo vreme  roditelji nesrećnog mladića prate njeno školovanje sa komentarom :“Nagrada je otišla u prave ruke“.  Upiše Elektrotehniku i završi je s prosekom okruglo 10 (zabranjeno padanje u nesvest!). Ne verujem da ima mnogo takvih primera. Ostaće na fakultetu i učiti neke nove generacije. Njega nema 10 godina, a ona je nastavila tamo gde je on stao, i kao da je završila njegovo delo. Tako bar ja osećam...