[ Moje pesme ] 10 April, 2008 18:12

 

Zašto mjesec zovu zaštitnikom ljubavi

 
Zapitala si me, o bezbrižno dijete,

Sjedeći tu uz moje skute,

Zašto mjesec zovu zaštitnikom ljubavi.

Ti to sada ne bi razumjela.

Saznaćeš to istom onda

Kad u tvom srcu prvi put zablista ljubav

I u njegovom odbljesak svoj nađe.

Znaćeš  to onda kad zagrljeni i sretni

U tišini nespavane noći

Svoju ljubav uznesete k zvijezdama

I gore, visoko, vaše oči sretnu blago blijedo lice.

Ponekad ćeš poželjeti da ga nestane s neba,

Da oko vas dvoje samo tama bude,

Tišina i tama u kojoj ste samo vi

I nježne riječi, šapat ljubavi.

Ali njega ne možeš skinuti.

Još od prve vatre u nekom davnom srcu

On je tu – da čuva ljubav

I divne snove svih koji vole.

Budi sada bezbrižno dijete

I krpice i lutke tvoj nek’ budu svijet

A jedne noći kad malo porasteš,

Snivajući na ramenu onog koga voliš,

Ne brini,

Čućeš srce svoje puno sreće

Da ti šapće tiho

Zašto mjesec zovu zaštitnikom ljubavi!

[ Humor ] 10 April, 2008 08:22

 

 

Pao avion u džunglu.
Poginuli svi putnici osim jedne žene.
I tako ona tetura kroz džunglu, kad je uz obalu obližnje reke  napadne krokodil.
Prestrašena, samo se sledi iščekujući kraj u čeljustima krokodilovim.
No, u zadnji tren, odnekuda doleti Tarzan i teatralno ubije krokodila, i tako spasi ženu.
Zahvalna žena se odmah zaljubi u Tarzana i krene u razgovor s njim.
Nakon par uvodnih rečenica gde je ona shvatila da je on lord, odgajale ga životinje itd, itd, žena upita:
- Tarzane... šta ti jedeš? - Tarzan ulovi, Tarzan zakolje, Tarzan pojede.
- A, Tarzane, kako se oblačiš?
- Tarzan ulovi, zakolje, odere... Tarzan napravi gaće.
- A Tarzane, kako ti s... hmm, hmmm... onim stvarima... znaš...
- Tarzan nađe drvo s rupom, Tarzan obavi.
- Pa, gledaj Tarzane, ja sam žena... te ona na to zadigne suknju, nagne se i okrene mu guzu.
Tarzan, ni pet, ni šest, odvali jedan pristojni volej nogom u gore spomenutu guzu.
- HEJ! ŠTA JE TEBI??! Zgrane se ona
- Tarzan proverava da nema veverice!

[ Moje pesme ] 09 April, 2008 15:46

Čekam te

 

Mjesečina, tišina i sjene,

Uz more zaljubljeni parovi, a ja sama sama.

Tko zna gdje si. A možda ni ne postojiš.

Ti, kojeg sanjam svake noći,

A ipak ne znam tko si,

Kojeg već poznajem tako dobro,

Svaki tvoj pokret i dodir,

Svaku tvoju riječ i osmijeh,

A ipak – ne znam kakav si.

U hodu prolaznika tražim tvoj korak,

U licima neznanaca tvoj blagi osmijeh,

Ali, još te nisam našla.

Možda trebam čekati čitavog života

Da negdje u žagoru prolaznika

Začujem tvoj korak,

Da negdje ugledam tvoj osmijeh

Što ga samo u snovima znam.

Možda ću još dugo biti sama.

A možda ćeš ti ipak doći

Da u mom srcu razgoriš vatru

Čije samo iskre u njem pritajeno sniju

I otvoriš mi vrata ljubavi

S praporcima sreće neke naše divne noći.

Ja znam – ako postojiš, ti ćeš doći

I neću više sama gledati mjesec

I sretati zaljubljene parove.

 

Drugi će sretati nas.

[ Moje pesme ] 08 April, 2008 09:44

  

 

Kad

 

Kad u suncu oči  mi novu boju steknu,

Kad zelene iz smeđih se rode,

Kad zelenima proljeće probudim,

Tek tad ću te zavoljeti moći.

 

Kad u noći svici plahi, blijedi

U neonska sjajna svjetla pređu,

Kad ih lahor k’o cvjetove digne

K meni, ludo, tad ću tvoja biti!

 

Al’ nit’ će smeđe zelene rodit oči,

Nit’ će svici u neon sjajni preći,

Nit’ ćeš moje srce, pamti, ludo,

Ikad svojim ti nazvati moći!

[ Susreti ] 07 April, 2008 15:46

I teku dani  blogerski, šire i brže nego Dunav, i  nova se imena umeću među blog veterane. Neki se malo umore, pa se napoje na izvoru muza i opet vrate. Ovde godine nemaju nikakav značaj, iskustvom niko ne maše kao zastavom, svi su mladi koliko se osećaju mladima i tako ponašaju. Ovde više nego drugde važi pravilo: “Svako je mlad koliko hoće i kako se oseća, a godine služe samo kao brojevi za privremenu orijentaciju”. Nekad post ili komentar devojke od 17 godina bude zreliji nego “devojke” od 56! Svako se raduje kad je nekome lepo, svako tuguje kad neko drugi tuguje. Eh, kad bi i u realnom svetu važili ovakvi odnosi! Ostala sam dužna još nekima koje čitam poneko slovce, ali ni ovog puta ne mogu dotaći sve, ne zato što ne čitam njihove postove, nego zato što ih još ne mogu pročitati kao ljude. 

Bonsai: Prefinjena duša koja živi za lepo i za raznošenje lepote svuda gde ide.

Rasha: Odlično primećuje sve bitno, piše lepo i jasno, sa dobrim osećajem za meru.

Mandrak72. Ne drži baš mnogo do mišljenja drugih, prati svoju ideju vodilju (porodicu), ispriča nam ponešto i zaroni u svoj svet, odakle opet izroni sa nekim čarobnjačkim postom.

Bealiever: Veruje, kao što joj ime kaže, u dobro. I u more. Kao Venera što se rodila iz morske pene….

Kaleidoskop: Život nam pravi šareni ples staklića sreće, tuge i ravnodušnosti, a ona se (kao prava dupla vaga) trudi da prati život i da mnogo više bude šarenih staklića radosti nego tuge.

Mladiluk: Vrckav komentator, na sve uvek ima dobru repliku, da mi ga je videti u parlamentu!

Biljana: Jednostavna i skromna, samo se ubaci s toplim mišljenjem (još se ne sećam da je nekoga “okrpila”) i odleprša na krilima leptira.

Tsunami: Kao talas naleti, poklopi sve, i povuče se. Da ga preskočim jer je ostavio ceo 1,5 komentar do sada na mom blogu? Ne, jer ume lepo da primećuje i trudi se da mu blog bude zanimljiv i koristan.

Donna: dama prefinjenog ukusa i izoštrenih čula za lepotu i nežnost

Misha: Veoma zanimljiv momak, pomalo sarkastičan povremeno, ponekad i lascivan, ali nikad dosadan.

Arevilo: Doleti i nestane, ali uvek iza sebe ostavi sjajan trag  i miris lepote.

Milord55: Veoma tajanstven, dobronameran, neko koga je teško pročitati, ali zato on sve druge sjajno čita!

Lilanina: Odličan psiholog, brzinom munje infiltriše se na ovaj blog i u srca blogera.