Čekam te

 

Mjesečina, tišina i sjene,

Uz more zaljubljeni parovi, a ja sama sama.

Tko zna gdje si. A možda ni ne postojiš.

Ti, kojeg sanjam svake noći,

A ipak ne znam tko si,

Kojeg već poznajem tako dobro,

Svaki tvoj pokret i dodir,

Svaku tvoju riječ i osmijeh,

A ipak – ne znam kakav si.

U hodu prolaznika tražim tvoj korak,

U licima neznanaca tvoj blagi osmijeh,

Ali, još te nisam našla.

Možda trebam čekati čitavog života

Da negdje u žagoru prolaznika

Začujem tvoj korak,

Da negdje ugledam tvoj osmijeh

Što ga samo u snovima znam.

Možda ću još dugo biti sama.

A možda ćeš ti ipak doći

Da u mom srcu razgoriš vatru

Čije samo iskre u njem pritajeno sniju

I otvoriš mi vrata ljubavi

S praporcima sreće neke naše divne noći.

Ja znam – ako postojiš, ti ćeš doći

I neću više sama gledati mjesec

I sretati zaljubljene parove.

 

Drugi će sretati nas.