Zašto mjesec zovu zaštitnikom ljubavi
Zapitala
si me, o bezbrižno dijete,
Sjedeći
tu uz moje skute,
Zašto
mjesec zovu zaštitnikom ljubavi.
Ti
to sada ne bi razumjela.
Saznaćeš
to istom onda
Kad
u tvom srcu prvi put zablista ljubav
I u
njegovom odbljesak svoj nađe.
Znaćeš to onda kad zagrljeni i sretni
U
tišini nespavane noći
Svoju
ljubav uznesete k zvijezdama
I
gore, visoko, vaše oči sretnu blago blijedo lice.
Ponekad
ćeš poželjeti da ga nestane s neba,
Da
oko vas dvoje samo tama bude,
Tišina
i tama u kojoj ste samo vi
I
nježne riječi, šapat ljubavi.
Ali
njega ne možeš skinuti.
Još
od prve vatre u nekom davnom srcu
On
je tu – da čuva ljubav
I
divne snove svih koji vole.
Budi
sada bezbrižno dijete
I
krpice i lutke tvoj nek’ budu svijet
A
jedne noći kad malo porasteš,
Snivajući
na ramenu onog koga voliš,
Ne
brini,
Čućeš
srce svoje puno sreće
Da
ti šapće tiho
Zašto
mjesec zovu zaštitnikom ljubavi!
Pao avion u džunglu.
Poginuli svi putnici osim jedne žene.
I tako ona tetura kroz džunglu, kad je uz obalu obližnje reke napadne
krokodil.
Prestrašena, samo se sledi iščekujući kraj u čeljustima krokodilovim.
No, u zadnji tren, odnekuda doleti Tarzan i teatralno ubije krokodila, i tako
spasi ženu.
Zahvalna žena se odmah zaljubi u Tarzana i krene u razgovor s njim.
Nakon par uvodnih rečenica gde je ona shvatila da je on lord, odgajale ga životinje
itd, itd, žena upita:
- Tarzane... šta ti jedeš?
- Tarzan ulovi, Tarzan zakolje, Tarzan pojede.
- A, Tarzane, kako se oblačiš?
- Tarzan ulovi, zakolje, odere... Tarzan napravi gaće.
- A Tarzane, kako ti s... hmm, hmmm... onim stvarima... znaš...
- Tarzan nađe drvo s rupom, Tarzan obavi.
- Pa, gledaj Tarzane, ja sam žena... te ona na to zadigne suknju, nagne se i
okrene mu guzu.
Tarzan, ni pet, ni šest, odvali jedan pristojni volej nogom u gore spomenutu
guzu.
- HEJ! ŠTA JE TEBI??! Zgrane se ona
- Tarzan proverava da nema veverice!
