Zašto mjesec zovu zaštitnikom ljubavi

 
Zapitala si me, o bezbrižno dijete,

Sjedeći tu uz moje skute,

Zašto mjesec zovu zaštitnikom ljubavi.

Ti to sada ne bi razumjela.

Saznaćeš to istom onda

Kad u tvom srcu prvi put zablista ljubav

I u njegovom odbljesak svoj nađe.

Znaćeš  to onda kad zagrljeni i sretni

U tišini nespavane noći

Svoju ljubav uznesete k zvijezdama

I gore, visoko, vaše oči sretnu blago blijedo lice.

Ponekad ćeš poželjeti da ga nestane s neba,

Da oko vas dvoje samo tama bude,

Tišina i tama u kojoj ste samo vi

I nježne riječi, šapat ljubavi.

Ali njega ne možeš skinuti.

Još od prve vatre u nekom davnom srcu

On je tu – da čuva ljubav

I divne snove svih koji vole.

Budi sada bezbrižno dijete

I krpice i lutke tvoj nek’ budu svijet

A jedne noći kad malo porasteš,

Snivajući na ramenu onog koga voliš,

Ne brini,

Čućeš srce svoje puno sreće

Da ti šapće tiho

Zašto mjesec zovu zaštitnikom ljubavi!