Čekam te
Mjesečina, tišina i sjene,
Uz more zaljubljeni parovi, a ja sama sama.
Tko zna gdje si. A možda ni ne postojiš.
Ti, kojeg sanjam svake noći,
A ipak ne znam tko si,
Kojeg već poznajem tako dobro,
Svaki tvoj pokret i dodir,
Svaku tvoju riječ i osmijeh,
A ipak – ne znam kakav si.
U hodu prolaznika tražim tvoj korak,
U licima neznanaca tvoj blagi osmijeh,
Ali, još te nisam našla.
Možda trebam čekati čitavog života
Da negdje u žagoru prolaznika
Začujem tvoj korak,
Da negdje ugledam tvoj osmijeh
Što ga samo u snovima znam.
Možda ću još dugo biti sama.
A možda ćeš ti ipak doći
Da u mom srcu razgoriš vatru
Čije samo iskre u njem pritajeno sniju
I otvoriš mi vrata ljubavi
S praporcima sreće neke naše divne noći.
Ja znam – ako postojiš, ti ćeš doći
I neću više sama gledati mjesec
I sretati zaljubljene parove.
Drugi će sretati nas.
