Gde smo ono stali u tom Somboru? Aha, na početku 
Maglovito jutro. Nakon skoro tri sata vožnje, stižemo u Sombor, 50 ooo stanovnika,
najzeleniji grad, gde na jednog stanovnika dođu dva stabla!

Prolazimo kroz drvorede kestenova, lipa, akacija.

Odmor u prijatnom ambijentu restorana „Fijaker“

uz odličnu doboš tortu

Vodič Milan Vojinović nas vodi u prelepu Karmelićansku crkvu,
koju Somborci zovu „crkva sa dva tornja“.


Lep ikonostas i pomoćnih 8 oltara. Crkvu su Somborci podigli 1904, a niko je nije hteo, pa se uselio Karmelićanski red iz Pešte ( red koji ne sme da radi bogoslužbene radnje za novac). Na stubovima je prikazana Isusova golgota.

Ima divne orgulje, najveće posle zagrebačkih.
U crkvi se često održavaju horske svečanosti.

Prelep vitraž Sv. Barbare.

Šetamo duž Glavne ulice,

srećemo somborskog fotografa Ernesta Bošnjaka

i na trgu Sv. Đorđa slikamo se sa kipom Laze Kostića na klupi
ispred kuće Julijane Palanački s kojom se oženio i tako postao Somborac.

Na trgu je i lepa pravoslavna crkva Sv.Đorđa, izgrađena za samo dve godine, 1759-61.

Ostavljamo Lazu u razmišljanju… šetnju nastavljamo sutra…

(slika i priča Sanjarenja56)