U tvojim očima
Gladne
Kao svetiljke
Gore
Dve zalutale zvezde
*************************
Slobodan Janković - Srečanin
( 1945-2003)
"Ništa na svetu ne donosi toliku sreću kao sanjarenje."
(Ogist Roden, francuski skulptor,1840–1917.)
U tvojim očima
Gladne
Kao svetiljke
Gore
Dve zalutale zvezde
*************************
Slobodan Janković - Srečanin
( 1945-2003)
Zašto žene lažu (i da li lažu?)
Jednog dana, kad je krojačica šila, sedeći pored reke, naprstak
joj upade u reku. Ona zaplače, a Gospod je ču i upita:
"Drago dete, zašto plačeš?" Ona odgovori da joj je
naprstak upao u reku, a potreban joj je jer pomaže mužu
da zaradi novac i izdržava porodicu. Gospod stavi ruku
u vodu i izvuče zlatni naprstak sa nizom safira. “Da li je
ovo tvoj naprstak?" zapita. Krojačica odgovori: "Ne".
Gospod ponovo spusti ruku u vodu. Izvuče zlatni
naprstak optočen rubinima."Da li je ovo tvoj naprstak"?
pitao je Gospod ponovo. Krojačica je odgovorila "Ne."
Gospod ponovo zamoči ruku u vodu i izvadi kožni
naprstak."Da li je ovo tvoj naprstak?" zapita. Krojačica
odgovori "Da". Gospodu je bilo drago što je žena
iskrena, pa joj dade sva tri naprstka i krojačica ode kući srećna.
Nekoliko godina kasnije krojačica je
šetala pored reke
sa svojim mužem. Muž se okliznu, upade u reku i nestade
pod vodom. Žena zakuka, i ponovo je Gospod čuo.
Upita je: "Zašto zapomažeš"? "O, Gospode, muž mi je upao
u reku!" Gospod skoči u vodu i izvuče Džordža Klunija.
"Da li je ovo tvoj muž?" upita je. “Da," poviče krojačica.
Gospod je bio jako ljut "Lažeš! " Krojačica odgovori: "Oh,
oprosti mi, Gospode. To je nesporazum. Vidiš, da sam
rekla “ne” za Džorža Klunija, izvukao bi mi Bred Pita.
Onda, kada bih rekla “ne” za njega, izvukao bi moga muža.
Kada bih rekla "da", dao bi mi svu trojicu. Gospode, ja
nisam najboljeg zdravlja i ne bih mogla da brinem o
sva tri muža, zato sam rekla "da" za Džordža Klunija."
Moralna pouka ove priče je:
Kada žena laže, to je uvek zbog dobrog i
časnog razloga,
i uvek u najboljem interesu drugih.
Plešem od svoje 15. godine i u
tome i sada nalazim izuzetno zadovoljstvo. Nijednu zabavu nisam smatrala
uspešnom kada nije bilo plesa. Ako sam se s nekim partnerom savršeno slagala na
plesnom podijumu, pokazalo se da sam bila perfektno usaglašena i u drugim
aktivnostima. Nasuprot tome, ako smo različito osećali ritam, značajno
smo se razlikovali i u životnim ritmovima. Tako je ples često bio »prijemni
ispit« za saradnju, prijateljstvo, pa i ljubav. U plesu sam se zaljubljivala, u
plesu bila prošena, plesom se tešila za sve životne udarce. Opuštenost i
zadovoljstvo koje osećam u plesu malo se sa čime može uporediti, osim sa
najbližim kontaktom dvoje ljudi koji se vole. Tako ples postaje prva rezerva
ljubavi. Veličanstveni bečki valcer oko cele sale, elegantni engleski valcer,
ljupka rumba, strastveni tango, vrckavi fokstrot, lepršavi ča ča ča, razigrani
rok, nestašna samba i raskošni sirtaki potpuno odmore dušu i telo. Ima li
lakšeg načina komunikacije, ko zna lepši sport? Oduvek sam nastojala da što
veći broj ljudi zarazim virusom plesa, prvo svoje sinove, pa sam zatim
povukla i mnoge svoje prijatelje u plesnu školu. Sa radošću primećujem da su
pronašli zadovoljstvo, opuštanje, sreću, a poneko i ljubav. Naravno, nije
svejedno ko nas uči plesu. Važno je da trener oseti da nije jedino bitno da
polaznicima objasni pravilno izvođenje nekog koraka, nego da grupu nauči
radosti plesa i da bude oličenje stare kineske mudrosti: ”Nađi posao koji voliš
i celog života nećeš raditi ništa! “ Uz takve trenere, ples bi većem
broju ljudi postao sastavni deo lične i profesionalne kulture i uživanje
u svim životnim dobima, a ne samo u
mladosti.
Za mene lično, plesati znači živeti!
Kad ti neko zamrsi misli,
Kad ti neko prošlost i budućnost spoji,
Kad sadašnjost prestane da postoji,
Tad zamahni lepezom snova,
Jedan zamah i ja sam tu,
Na drugi – nestaću..
(Dalje)