Ispričaću vam današnju “zabavu”, da se vama ne desi slično.
Bila sam kod prijateljice u poseti i ponela fotoaparat i rezervne baterije (odsečenog kartona), u nameri da slikam kod nje i usput. U povratku kući svraćam u veliki “Interex”. Ulazim normalno, tu kupujem često, brzo obavljam planirano, sve znam gde stoji i pravo na kasu. Na kasi izbacujem kolica, nešto pišti. Kasirka daje znak obezbeđenju, kaže da je pištalo kad sam izbacivala kolica. Tašna!
„Imate li neku kozmetiku?“ pita on.
Otvaram tašnu, pokazujem, i naiđem na baterije.
„Ovo?“ Vidljivo su odsečenog vrha. Očito ne prodaju takve. Ali pište.
Jedna kasirka viče: „Imate li račun?“
„Zašto bih imala, kupljene su ovde pre 15 dana!“
„Jeste li ih prijavili na ulazu?“
„Ne, zašto bih?
„Drugi prijavljuju”.
Jedna kasirka nosi baterije na ulaz, same baterije pište. U tašni nisu pištale na ulazu.
To je sada dokaz da sam ušla bez baterija i uzela ih.
„Odsečene su. Kako bih to mogla?“
Obezbeđenje ide da pregleda kamere, čekam ko zna koliko dugo. Pravim se da ne vidim poglede drugih kupaca. Nakon predugog čekanja momak razmagnetiše baterije na aparatu, vraća mi ih i izvinjava se.
„Kupujem samo kod vas i u Maxi, je li da idem ubuduće bez tašne?“
„Ili prijavite! Ubuduće neka vam razmagnetišu!“
„Ne mogu prijavljivati ceo sadržaj tašne i misliti ko nije radio svoj posao!“
Jeste li imali sličnih “zabava”?
09/01/2016, 11:06
Надам се да ће ово прочитати многи како се не би нашли у сличној ситуацији. Хвала на подељеном искуству.
09/01/2016, 11:40
Na sreću nisam imala takvih situacija, ali moram priznati da svaki put pri ulasku u markete razmišljam šta mi je sve u torbi ...
09/01/2016, 13:14
"Pravim se da ne vidim poglede drugih kupaca".
Јој бруке!
Мени се "пиштање" десилио у "максију". Био сам са ћеркицом. Чим је запиштао аларм, сви скочише ка мени, а велика врата се блокираше. Гледају ме ови од споља кроз стаклене излоге гледају ме ови изнутра. После доброг претреса ненађоше ми ништа. Док траје та гунгила ја приметих у рукама моје ћеркице сликовницу величине разгледнице. Одакле ти ово питам ја њу, а она каже како јој се свиђа нацртана овчица па је сликовницу узела.
Редовно сам јој пре тога када заједно идемо у куповину са истог рафа куповао те сликовнице и дете помислило да се то може узети онако, док се хлеб, млеко, чоколаде и све што се једе треба да
плаћа.
"И ово се плаћа? Е, па онда нећу" рече она револтирано и однесе сликовницу одакле је исту и узела.
09/01/2016, 13:46
Pricalice, malo delim iskustvo, malo tražim da li se i nekom drugom desilo.
09/01/2016, 13:46
Pa kako se uvek setiti šta je unutra i da li je to razmagnetisano, Aneta?
09/01/2016, 13:48
Tvoja je priča jako poučna, Laki. Takvo nešto se jako lako može desiti.
09/01/2016, 16:36
Pa ako se ne mogu setiti otvorim, pogledam, zato što znam da uvek u torbi nosim nešto što nije u "stalnoj postavci", neki slatkiš deci ili nešto što sam ponela na posao za sebe ...
Samo sam rutinirana, ništa više od toga ... :))
A kad čitam komentare ... i meni se par puta desilo da deca (dok su bili tako mali) uzmu nešto a da ja nisam primetila ... na sreću uvek je kasirka primećivala pre onog neprijatnog pištanja! :))
Ali zato se meni dogodilo ono što verovatno nikada nikome nije, da su razmagnetisali ono dugme ili kako se već zove, a da ga nisu skinuli! Morala sam se vratiti nazad 40 km i izgubiti još skoro sat umorna i besna ... srećom oni su bili ljubazni pa je sve dobro prošlo .... ;)
Ne brini svašta se događa, ali je najvažnije da se dobro završi! :))
09/01/2016, 16:42
Dobro je znati na šta se sve mora paziti, Aneta. Možda se i ovo s dugmetom češće dešava.
09/01/2016, 22:12
I pored svih tih pametnih pomagala, telefona, tv-a i slično greške su uvijek neminovne. Ježim se pri pomisli na autopolota u automobilima npr.
pozdrav
10/01/2016, 07:07
Tehnika nije svemoguća, mandrače. Nije pištalo kad sam ušla u Interex, a pištale su baterije same. Ko je tu lud?