Mnogo toga smo u Somboru videli. Prošetali ste sa mnom. Videli ste uredan i čist grad, savršeno popločan, za ponos Somboraca.

Grad koji se ponosi Lazom Kostićem

svojim galerijama i gradskim muzejom

Vinofestom

Ali priča nije gotova bez Županijskog dvora. Veliki plan Sombora na ulazu.

Grb Sombora

Milan Vojinović je pred punom salom (120 mesta) u punoj inspiraciji. Priča nam o ponosu Sombora, najvećoj slici, „Bitka kod Sente“.


Slika „Bitka kod Sente“, mađarskog umetnika nemačkog porekla Ferenca Ajzenhuta, najveće je ulje na platnu ne samo u Srbiji, već i na prostoru bivše Jugoslavije. Računajući i pozlaćeni ram, koji je takođe umetničko delo, ova slika, dimenzija 7×4 metara, zauzima površinu od 40 kvadrata! Izložena je u zgradi somborske Skupštine opštine, koju Somborci i danas nazivaju Županija, a za 110 godina, koliko se tamo nalazi, nijednom nije restaurirana. Glavni je lik princ Eugen Savojski na belom konju, koji predvodi mađarsku pobedničku vojsku. Uramljena je u Minhenu, a onda Dunavom prevezena brodom, na 25 kilometara od Sombora. Pošto nije mogla da prođe kroz vrata, odlukom Županijskog senata probijen je zid do tavanice, i tako je uneta u ovu zgradu – priča penzinisani sociolog i somborski hroničar Milan Vojinović. „Bitka kod Sente“, inače, važi za najznačajnije Ajzenhutovo delo. Stručnjaci se slažu u oceni da je najveći domet slike njeno kompoziciono rešenje. Kao što se vidi, čitavu donju desnu četvrtinu platna zauzimaju četiri austrijska vojnika u prirodnoj veličini, dok je peti malo uvučen u kompoziciju. Pošto su nam okrenuti leđima time je postignut psihološki utisak da posmatrač za njima stupa u događaj, odnosno bitku. Ipak, glavna ličnost slike svakako je Eugen Savojski, koga je slikar postavio levo od fizičkog centra slike, na belog konja, kao što i priliči pobedniku. Zrak tek izašlog sunca osvetljava samo njega i njegovog konja, dok on, svestan veličine svoje pobede, upire mač ka suncu, stavljajući sebe u istu ravan sa suncem.

U Sali su i dve statue, desno Justicija, levo Atina.

Salu krase i dve peći od Žolnaj porculana.

Sad možemo na put, čeka nas nešto slatko

i mostovi u noći

(slika i priča Sanjarenja56)