[ Moje priče
]
08 Decembar, 2011 09:51
Ima ljudi koji nam ostanu zauvek u sećanju. Prizovemo im sliku lako, samo čujemo sličan glas i eto njih. Doktorka Desa je od tih nezaboravnih i nezaboravljivih. Upoznala sam je za vreme opšteg staža u domu zdravlja. Dospela sam na dečje predškolsko i provodila dane s njom, malo sa zdravom, malo s bolesnom decom. Začarala me brzo nestandardnim prilazom poslu. Ma šta se dešavalo, dete bi lako nasmejala, opustila, nje se niko nije plašio, ma kako stroga izgledala. Svako je dete poznavala u dušu i lako i brzo primećivala sve novo šta se dešavalo, a roditeljima prilazila strogo i zapovednički. Deca su uvek bila u pravu, roditelji samo ako se baš potrude. Nije bilo lako zadobiti ni njeno poštovanje ni poverenje. Imala sam samo jednu veliku zamerku. Da nije pušila kao smuk, bila bi savršeni pedijatar. Naučila me mnogo, „supala“ sam znanje kao sunđer. I kad se završilo obavezno stažiranje, nastavila sam da dolazim kod nje kad god bih mogla. Nije pedijatrija bila ono što sam želela da radim, samo sam htela da o deci znam više. I jednom joj tako rekoh:“Ako jednom budem imala decu, Vi ćete biti njihov lekar!“ Glasom promuklim od cigareta samo se nasmejala.
Sedam godina kasnije odavno sam bila nefrolog i nisam dolazila kod nje. Nismo se ni čule ni viđale, ali sam se rado sećala skupljanja bisera znanja kod nje. Kad sam konačno dobila jedanaestogodišnju bitku za svoje prvo dete, na samom početku trudnoće pozvala sam je telefonom da joj saopštim lepu vest.
„Kako ste, šta ima kod Vas?“ zapitala sam je uvodno.
„U kom ste mesecu, Ana?“ odgovorila mi je.
Zar sam mogla i pomisliti da ću starog pedijatrijskog vuka i na tren zavarati da je „onako“ zovem? Naravno, ona je postala pedijatar moje dece. I dan danas sećamo se rado jedna druge i pozdravljamo se. Ne viđamo se, povukla se na sever Vojvodine da živi svoje zaslužene mirne godine. Želim joj da ih bude mnogo, u zdravlju i veselju.
Sedam godina kasnije odavno sam bila nefrolog i nisam dolazila kod nje. Nismo se ni čule ni viđale, ali sam se rado sećala skupljanja bisera znanja kod nje. Kad sam konačno dobila jedanaestogodišnju bitku za svoje prvo dete, na samom početku trudnoće pozvala sam je telefonom da joj saopštim lepu vest.
„Kako ste, šta ima kod Vas?“ zapitala sam je uvodno.
„U kom ste mesecu, Ana?“ odgovorila mi je.
Zar sam mogla i pomisliti da ću starog pedijatrijskog vuka i na tren zavarati da je „onako“ zovem? Naravno, ona je postala pedijatar moje dece. I dan danas sećamo se rado jedna druge i pozdravljamo se. Ne viđamo se, povukla se na sever Vojvodine da živi svoje zaslužene mirne godine. Želim joj da ih bude mnogo, u zdravlju i veselju.
08/12/2011, 07:43
Takvi lekari su pravi biseri. Ali pošto niko nije savršen tu su cigarete:). No to je njoj na štetu, sve ostalo je veliko.
08/12/2011, 07:47
Biljanak, tako sam joj i progledala kroz prste...nikad nije pušila pred decom.
08/12/2011, 08:01
Neki ljudi ostave neizbrisivi trag u životu.
Ja još uvek pamtim "svoju doktorku" Elu Mikušku iz Doma zdravlja Novi Beograd, zbog koje mi ni jedna bolest u detinjstvu nije teško padala. :-)
08/12/2011, 08:06
Razmisljanka, pedijatar je teže biti nego internista ili lekar opšte prakse...dijagnozu kod dece teže je postaviti i u težim okolnostima se radi. Zato pedijatre izuzetno cenim. Mogla bi napisati priču-spomenik tvojoj doktorki, zaslužila je!
08/12/2011, 08:06
Dobro jutro :). Divno je sacuvati takva secanja na neke dobre ljude
08/12/2011, 08:12
Dobro jutro, zvezdatvoja! Svako od nas ima nekog takvog lekara kojeg izuzetno ceni. Takvi zaslužuju priču, zar ne?
08/12/2011, 08:25
Najteže je biti pedijatar i veterinar - pacijent ne zna da kaže šta ga muči.
Pamtim takođe pedijatra svoje starije ćerke. Imala je 5-6 meseci i razbolela se. Pošto je imala visoku T, otišli smo kod dežurnog, koji je rekao da nije ništa i dao antibiotike. Sutradan je njen pedijatar na prvi pogled rekao da je to rozeola infantum, retka vrsta boginja, koja napada samo malu decu, i ukinuo pogrešnu terapiju.
08/12/2011, 08:29
Razmisljanka, pa ti imaš dve priče o dva pedijatra. Čekam. :))
08/12/2011, 08:44
Uh, sanjarenja, pa biće da te kopiram, a znam da to ne voliš.
08/12/2011, 09:10
nežna priča za sunčano jutro.poljubac
08/12/2011, 09:34
Ja sam na neki nacin odrasla medju lekarima, do duse vise je bilo fizijatara, ali moram da kazem da sam ih uvek vise volela nego medicinske sestre :)
08/12/2011, 09:36
Kad lepo vaspitana anam piše po ideji koju je od nekog dobila napiše po čijoj je ideji i to onda nije kopija, draga razmisljanka. Ne volim neoriginalne kopije koje zamišljaju da su kao ja, pa rade sve isto, umesto da vide gde su njihovi kvaliteti i njih potenciraju.
08/12/2011, 09:37
Mediterraneo, meni je kišno jutro. ♥♥♥
08/12/2011, 09:38
Snjezana, baš se čudim :))))
08/12/2011, 09:47
hehe, ma doduse, one su i provodile vise vremena sa nama, morale su biti strozije, ali moram da kazem (molim da se ne uvrede medicinske sestre) bilo je i pravih skotova od zena, koje nisu ni zasluzile da rade sa decom.
Imam par vec napisanih blogova, al na drugom sajtu, na ovu temu, pa cu malo kopipejstirati :)))
08/12/2011, 09:53
Snjezana, što da ne, ovde to nisi objavljvala...
08/12/2011, 10:47
I u mom gradu postoji jedna Desa pedijatar, koju moja Mrvica obozava.
Nikako ne ostavlja nikav utisak da je doktor, ponasa se kao da je i sama dosla kod lekara ali je od onih koji se nicega ne plase, gledajuci nju sva deca veselo cekaju svoj red.
Divna je zaista.
08/12/2011, 11:00
Casper, možda i tvoja doktorka Desa zaslužuje priču?
08/12/2011, 11:15
Takav pedijatar bi spasio i olaksao detinjstvo mnogima.Moja sestra i ja nismo imali srece da naidjemo na nekog takvog.A bile smo bolesljiva deca.Ostade mi secanje na mrcvarenje po domovima zdravlja i bolnicama cak i za najbanalnije stvari.
I danas imam nelagodu kada treba da se obratim lekaru.
Zivela dobra i draga Desa!!!!!
:-)))))))
Dobar dan ,zelim!
08/12/2011, 11:22
U pravu si annasa2n, Zivela dobra i draga Desa!!!!!
Valjalo bi klonirati takvu!
08/12/2011, 11:28
ne volim doktore :(
mada ima jedan izuzetak.
a nekada sam cak i doktor htela biti...
sve u svemu lepa uspomena, lepo poznanstvo. :) Kao sto si i rekla u naslovu: Nezaboravna
08/12/2011, 11:36
Muckos, a zašto? Onda ni mene ne voliš?
08/12/2011, 11:42
Zato sto mi bude lose uspomene...zbog njih sam izgubila nekog ko mi je znacio mnogo u zivotu, nekog ko mi je bio najveca podrska.
Volim te, ako si dobar doktor i ne pravis glupe greske :)
Ako mi neko bude ozboljno bolestan, saljem ga u tvoju bolnicu, da ako i ne lecis ti bar nadgledas da sve bude u redu :)
08/12/2011, 12:14
Dobro, de.. Ovako dobra dusa, sigurno ne moze biti los doktor :)
08/12/2011, 12:14
Muckos, dobar ti je rezon :))
Ne mogu sama da se hvalim, a svoje brojne pacijente ne dovodim na blog (inače bih imala hiljade komentara :)))
pa ćeš morati da nađeš nekog od njih da ti kaže da li sam takva.
08/12/2011, 12:16
Ne može i ne sme, muckos...
08/12/2011, 12:32
Secam se jedne Vere iz N.Sada, bila je sinovljev pedijatar. Divna je bila, ali mislim da, na zalost, nije vise medju zivima.
08/12/2011, 12:33
teško je biti lekar i ostati čovek sa toliko bolesnih ljudi, ko to uspe ostvario je svoj život i definitivno zaslužio mirne dane negde na severu Vojvodine... ;)))
08/12/2011, 13:32
Doktor, ili ne, izuzetno je lepo biti nezaboravan. Čini nas, na neki način, besmrtnima, zar ne!?
08/12/2011, 14:06
Retko se srecu ovakvi ljudi. Zato ostavljaju dubok trag. :)
08/12/2011, 16:35
Kamo sreće da su svi lekari takvi.. Postalo je po malo čudno, kada neko svoj posao radi velikom predanošću, kao da je to anormalno. I, u zadnje vreme, čudimo se, kao da je retkost, sresti stručnjaka u pravom smislu reči. Drag je tvoj postupak. Doktor je zaslužio da uživa..
08/12/2011, 20:58
Pedijatar, kome poklanjamo poverenje o onima sto su nam najvredniji u zivotu, zaista mora biti pazljivo odabran.
08/12/2011, 21:28
Mira kuglof, takvih se ljudi treba češće setiti!
08/12/2011, 21:28
Suky, lep ti je zaključak !
08/12/2011, 21:29
Roksana, zaključak ti je za desetku! Da, nezaboravan znači besmrtan! Jer smrt ne dolazi sa fizičkim odlaskom, nego sa zaboravom!
08/12/2011, 21:30
Mesecina, takvi se pamte zauvek
08/12/2011, 21:30
Krasiva, neka se i nas sećaju tako...svakoga ko zaslužuje.
08/12/2011, 21:31
Merkur, jesi li čula da ga neko bira 7 godina unapred?
08/12/2011, 21:37
Svaka cast za ovakvo odavanje priznanja zasluzenom lekaru.
08/12/2011, 21:39
Pa, moram priznati da nisam :) I, to samo dokazuje da znas, odmah, sta hoces u zivotu.
09/12/2011, 07:12
Jaffa, zaslužla je!
09/12/2011, 07:13
Merkur, oduvek sam znala da procenim prave vrednosti i da znam tražiti samo ljudski vredno.
09/12/2011, 09:43
Pozdrav, uf bas ne volim doktore, ali verujem da si ti jedan izuzetan doktor ;))
09/12/2011, 12:31
Marijamaca, proverićeš,draga!
09/12/2011, 22:55
Скоро сам упознала једну такву. И мама и брат и ја смо занемели кад смо изашли из њене ординације. Да да Бог више вас таквих! :)
10/12/2011, 07:01
Pricalice, napiši nešto o njoj! Vredi truda da se ostavi trag o ljudima koji valjano rade svoj posao!
19/12/2011, 12:19
Nezaboravna??
Da li želimo ili ne ostati nekome u večnom sećaću??
Znači li to da moramo umreti, da ga moramo ostaviti, ili je to neko kome smo umeli lupiti šamarčinu??
Ko zna??
19/12/2011, 12:21
Sigurna sam da sam jednom tipu ostala " nezaboravna"...
ali... nije za priču da Suki ne kaže opet da sam pogrešno nasadjena:))
27/12/2011, 06:03
Anam, ne moramo umreti da bismo nekome ostali u večnom sećanju.
27/12/2011, 06:04
Zašto ne ispričaš tu priču, anam? I ja ću ispričati jednu nezaboravnu priču :)
27/12/2011, 08:58
Sigurna sam da imaš još puno priča o nezaboravnim ljudima iz svog života.
27/12/2011, 14:25
Razmisljanka, imam. Biće ih još.