I bliži se taj čuveni dugo čekani dan. Svi znate vaše zadatke, svečana garderoba je spremna, specijaliteti se mese i piće je spremljeno. Knjige će biti gotove na vreme. Svako je u timu završio svoj deo zadatka. Pozvan je svako ko je trebao da bude pozvan. U utorak će biti ovde mnogo izveštaja o tome kako je bilo. Nadam se da će priče biti vedre i pune zadovoljstva. Da, bliži se istorijska promocija prve knjige 19 pisaca blogera "Ulicama Blogograda" čiju je recenziju napisala anam. Promociju ću najaviti na TV Kopernikus u petak 9.12.u 10,45 u jutarnjem programu. Neka nam je sa srećom!
Moglo bi se reći da poziv na sladoled znači baš to, poziv na sladoled, na uživanje u divnoj ledenoj poslastici. Moglo bi, ali nije uvek tako. U mojoj porodici to znači nešto više, znači mogućnost važnih susreta. Čim kažem da sam nekoga pozvala kod mene na sladoled, pitaju me odmah: “Koga si pozvala? Šta si opet naumila?“ Kako to opasno zvuči! Ustvari može i da bude.
Svojevremeno mi je često navraćala prijateljica, na studijama u Beogradu. Studirao je i moj brat, stanovao kod mene. Ona je imala ljubavni krah koji je teško uspevala da preboli. On je imao emotivni brodolom posle kojeg mu brod ostao nasukan na sprudu. Oboje razočarani i tužni. Ne mogu im značajnije pomoći. A možda i mogu? Ima li leka za to? Ima. Sladoled. I tako pozvah nju da navrati na sladoled tada i tada. Njemu napomenuh da ću imati valjanu dozu sladoleda u to isto vreme. Samo nijednome nisam rekla da je još neko pozvan! Došli su oboje, upoznali se za mojim stolom uz lepu porciju sladoleda. Odmah su našli zajedničke teme, ona vrckavo duhovita i načitana, on svestrano obrazovan i sa znanjima iz mnogih oblasti. Reč po reč, pa nisu ni primetili da im nisam u vidokrugu, da sam našla neke druge zanimacije, da im ne smetam.
Odavno su u braku. Kada im je lepo, sete li se ko je „kriv“ za njihov prvi susret? Kada se posvađaju, sigurna sam da me se sete. Pozivi na sladoled otada su šifra za lepi susret.
