Kad sam se zaputila u Kovačicu, ni sanjala nisam šta ću sve videti. Pošto me je fascinirao graditelj violina Jan Nemček, prvo ću o njemu, a ono, za što ste svi čuli, ostavićemo za drugi put.
Jan Nemček je druga generacija graditelja violina u porodici Nemček, time se bavi preko 30 godina, umetničku radionicu nasleđuje sin, a prve korake ka tome već pravi njegova unuka.
Ko ne bi voleo da bude prva violina u nečijem, a barem u svom životu? A kako se pravi taj divni sopranski instrument? Za donju tablu traži se rebrasti javor, a za gornju tablu rezonantna smrča koja raste iznad 800 m. Najpogodnije rastu u Lici i Bosni. Najbolje je kada graditelj može sam odabrati drvo još u šumi, proceniti njegov zvuk, a onda ga zamoliti za oproštaj, poseći i pretvoriti u violine koje će živeti vekovima.
Pri ručnom oblikovanju čuva se prirodna tekstura drveta da bi vibiralo kako treba, tabla se stanjuje dok se ne dobije ton G.
Moguće je popraviti staru violinu koja je sva u komadima, vratiti joj lepotu i sjaj, pa čak i da svira skoro kao nekada! Ova prekrasna violina s intarzijom potiče iz 1510. godine!
Nekada je dovoljno rekonstruisati violinu, ukrasiti je dekupaž tehnikom, pa bude i instrument i ukras!
Najmanju violinu umetnik je napravio za svoju unučicu kad je imala godinu dana! Malena je počela da svira. Sada ona sa 8 godina već počinje da radi na svojim prvim violinama.
(photos by sanjarenja56)
Evo šta je pre 2 godine sam umetnik Jan Nemček rekao o svom radu.
01/11/2011, 09:09
Lepota stvaranja. Treba o tome pisati, pogotovo o nekim skrajnutim stvaraocima. Tada postaje i lepota saznavanja.
01/11/2011, 09:12
Baš tako, biljanak. Hoćeš li mi verovati da mi se nije izlazilo iz njegove radionice, maltene me je trebalo izvući odande?!
01/11/2011, 09:35
Zaista fascinantna priča. Takvih umetnika je veoma malo i ne uspevaju da dođu do izražaja zbog poremećenog sistema vrednosti. Posebno se oduševim kad vidim da se prenosi generacijama.
U Kovačici sam bila jednom, službeno i mnogo mi se dopala. Ono što mi je odmah palo u oči bile su rode. To oduševljenje koje sam tada osetila prisutno je kad god se setim. Hvala za podsećanje na Kovačicu i priču o doktoru za violine.
01/11/2011, 09:43
Razmisljanka, mene je priča oduševila i morala sam je preneti. O Kovačici ću tek pisati, ali svi pod Kovačicom podrazumevaju njenu naivu...zato sam izdvojila čoveka kome se divim.
01/11/2011, 09:43
Ovo stvaranje je i više od stvaranja.Tu je i velika osećajnost i ljbav.Violinski doktor osećajnosti lepote i ljubavi,Nemeček jeste pravi naslov.
A moram dodati...sanjarenja jeste doktor...za blog...
01/11/2011, 09:59
Znam da svi misle na naivu, a Kovačica zaslužuje da se o njoj kaže više, zbog onih koji nisu bili. Tipični stil gradnje, ušorene ulice, urednost i čistoća i -
RODE.
01/11/2011, 10:03
Jovane s.s.,bilo je vreme da navratiš ovde :))
Da, ovo je doktor osećajnosti i lepote!
01/11/2011, 10:04
Razmisljanka, Kovačica jeste nešto više od onog što se obično misli. Ja ću malo o naivi, a ti bi mogla i ovo drugo, važi?
01/11/2011, 10:23
Mogla bih, ali da prethodno ponovo odem, neslužbeno i sa fotoaparatom. To moera biti na proleće, kad se vrate
RODE.
01/11/2011, 10:25
Lep post."Bolesljiva" sam na sve one koje imaju dusu stavarlaca.Sve ruke koje umeju da iznesu ono sto je u jednom duhu.Volim da cujem o nekom takvom,pa i ako se ne razumem puno u violine.
I tvoji prsti imaju tu moc.
01/11/2011, 10:34
Razmisljanka, dogovoreno, možda i napravimo turu za Kovačicu?
01/11/2011, 10:36
Hvala ti, lora1. Nastojim da zapazim lepotu i prenesem je drugima.
01/11/2011, 11:31
Dogovoreno. Sledeće godine u proleće. Idemo zajedno.
01/11/2011, 11:48
Kad se blogerska srca slože, razmisljanka, i priča se napisati može! Idemo.
01/11/2011, 12:34
VIOLINA
jednom mi je svirala na uvce:))
01/11/2011, 12:52
Da li ti se dopala ta pesma, anam?
01/11/2011, 13:51
Violina, tako snažnog duha... Volim čuti dobro solo izvođenje :)
Inače jako volim gitare...čak i imam jednu, nije ne znam kakvog kvaliteta, ali čisto da naučim neke osnovne stvari...mada sam odustala od toga... :( Mislim da me ovaj tvoj podstakao da se vratim tome...ipak to je bio moj san da znam da sviram gitaru... i ne bi trebalo da odustajem od toga... :)
01/11/2011, 13:56
ovaj tvoj post* :)
01/11/2011, 14:09
Od snova ne treba odustajati ako postoji i mala šansa da ih ostvariš, muckos! Gitara je divan instrument, možda ćeš mi jednom odsvirati Sećanja na Alhambru
01/11/2011, 15:16
Možda pre način na koji je izvodjena:))
01/11/2011, 15:20
Razumem, anam...u načinu je često tajna zašto nam nekad nešto legne, a drugi put ne!
01/11/2011, 15:39
Upravu si, sanjarenja. A ja sam ih potpuno zapostavila.... Gledacu da se to "JEDNOM" i dogodi :)
01/11/2011, 17:21
Ma šta mislila, to najviše zavisi od tebe, muckos. Ne napuštaj svoje snove nikada!
01/11/2011, 17:46
Lep post o zaista vrhunskom graditeljstvu. Retki su podareni takvim talentom, da komadu drveta udahnu zivot na taj nacin... Pozdrav.
01/11/2011, 17:59
Merkur, i ja mislim da to ne može svako raditi, makar i želeo...treba za to i poseban dar.
01/11/2011, 18:24
Kovačica je puna divnih ljudi. Ovaj tvoj post to potvrdjuje.
Prijatno!
01/11/2011, 19:27
Domacice, ostala sam zadivljena dostignućima ljudi u Kovačici. Nastaviću priču o tom jedinstvaenom mestu, ali morala sam da izdvojim majstora Nemčeka.
01/11/2011, 20:41
Veoma zanimljivo, očaravajuće.
Postoji jedna izreka, stidim se što nisam zapamtila čija, ali ovde odgovara: Radi ono što voliš, pa celog života nećeš raditi ništa:)
01/11/2011, 21:38
Nena 3110, to je kineska mudrost, odavno je moj moto i drago mi je što si se baš nje setila!
01/11/2011, 22:22
hm, doktor jan se dohvatio violine, pa ne pušta - kao da je to žena
02/11/2011, 00:25
Hvala za pricu...
02/11/2011, 05:44
Mediterrraneo, pa violina jeste kao žena...velika ljubav i strast.
02/11/2011, 05:44
Casper, milo mi je da si navratila.