Negde sam pročitala da se bogatstvo svake žene meri brojem pravih prijateljica. Da smo bogate ako iz svakog perioda života imamo aktivnu prijateljicu, iz obdaništa, osnovne škole, srednje škole, s fakulteta, s posla, posle posla…i da smo nedavno stekle novu. Pa se kratko zamislih. Imam li baš iz svakog perioda aktivnu prijateljicu?
Iz obdaništa još pa celo osnovno i srednje školovanje prati me Ivna. Nivo dobre drugarice. Nismo blizu, ali se rado i slatko viđamo. Da ne računam? Dobro. Iz osnovne škole imala sam Zlaticu, pa kroz gimnaziju, nažalost anđeli je odvedoše pa njima priča zanimljive priče i šije divne pačvork haljetke. U gimnaziji stekoh sestru, Katu, s kojom sam i sada jednako bliska kao onda, iako su nam se putevi razlikovali, s kojom je svaki susret isti kao nekada kad smo delile impresije prvih mladalačkih ljubavi…dragocenu. Na fakultetu stiže mi Maja, u koju je posle pola mog društva bilo zaljubljeno. Nije imala prijateljicu vršnjakinju pre mene, pa je njena majka bila oduševljena što se tako slatko družimo. Život nas posla raznim pravcima, iskustva su se razlikovala, ali dubina odanosti ostala ista. Onda mi stiže Gorana, vedra i mudra koleginica, koja me danas zove iz Amerike samo da čuje šta se to lepo ili loše dešava, a godišnje se družimo kad ona dođe u posetu…nadam se da ću joj uskoro uzvratiti. Iz bolnice povedoh Vlatku, mudru i dobru, onu koja je znala priskakati kad je najteže. Na poslu stekoh prijatelja s kojim delim dobro i zlo godinama, ali pošto je muškog pola, ne smem ga ovde računati? Moja najbolja muška prijateljica. Posao mi donese i koleginice Lepu i Dragicu, dva cvetka izuzetne ljudske dubine, koje posle izvezoh u Južnu Afriku da se tamo druže, a sa mnom intenzivno dopisuju i viđaju godišnje. U vezi s poslom stiže mi Zorica, blaga i vedra duša, melem za ranu. Žao mi je što se još ne okumismo, ali biće valjda prilike. U poslovnoj saradnji stekoh leptirića Slavicu, ukras i osmeh društva. U kolegijalnoj saradnji nađoh Ljilju, vedru mudricu s kojom delim slične životne tokove i iskustva, a najčešće putovanja. Na rehabilitaciji Bog mi pokloni Nadu, osmeh i mudrost, koja me sada zove iz Kanade kad god ima nešto važno kod nje ili mene. Rođaka mi posla kao pacijenta svoju prijateljicu Ljeru koja postade moja, evo, danas idem na sladoled s njom. Blog mi donese pregršt dragocenih ljudi, kuma (opet se ne može računati u prijateljice), jedan cvetak koji miriše na divlje ljubičice, blog seku i blog ćerke, ali i mudricu Mirjanu, koja se upisa u prave prijatelje.
Letos sam slavila rođendan na moj način, uz najbolje društvo, prisustvo cveta mojih prijatelja i tamburaše. Nisu sve moje prijateljice mogle da prisustvuju, ali je čak i Kanađanka uspela da bude tu. Krenula sam od jednog do drugog gosta i svima predstavila kako smo se upoznale i kako je koja od njih ušla u priču. Drage moje prijateljice, hvala vam za sve do sada i za sve ubuduće, bogata sam jer vas imam!
Iz obdaništa još pa celo osnovno i srednje školovanje prati me Ivna. Nivo dobre drugarice. Nismo blizu, ali se rado i slatko viđamo. Da ne računam? Dobro. Iz osnovne škole imala sam Zlaticu, pa kroz gimnaziju, nažalost anđeli je odvedoše pa njima priča zanimljive priče i šije divne pačvork haljetke. U gimnaziji stekoh sestru, Katu, s kojom sam i sada jednako bliska kao onda, iako su nam se putevi razlikovali, s kojom je svaki susret isti kao nekada kad smo delile impresije prvih mladalačkih ljubavi…dragocenu. Na fakultetu stiže mi Maja, u koju je posle pola mog društva bilo zaljubljeno. Nije imala prijateljicu vršnjakinju pre mene, pa je njena majka bila oduševljena što se tako slatko družimo. Život nas posla raznim pravcima, iskustva su se razlikovala, ali dubina odanosti ostala ista. Onda mi stiže Gorana, vedra i mudra koleginica, koja me danas zove iz Amerike samo da čuje šta se to lepo ili loše dešava, a godišnje se družimo kad ona dođe u posetu…nadam se da ću joj uskoro uzvratiti. Iz bolnice povedoh Vlatku, mudru i dobru, onu koja je znala priskakati kad je najteže. Na poslu stekoh prijatelja s kojim delim dobro i zlo godinama, ali pošto je muškog pola, ne smem ga ovde računati? Moja najbolja muška prijateljica. Posao mi donese i koleginice Lepu i Dragicu, dva cvetka izuzetne ljudske dubine, koje posle izvezoh u Južnu Afriku da se tamo druže, a sa mnom intenzivno dopisuju i viđaju godišnje. U vezi s poslom stiže mi Zorica, blaga i vedra duša, melem za ranu. Žao mi je što se još ne okumismo, ali biće valjda prilike. U poslovnoj saradnji stekoh leptirića Slavicu, ukras i osmeh društva. U kolegijalnoj saradnji nađoh Ljilju, vedru mudricu s kojom delim slične životne tokove i iskustva, a najčešće putovanja. Na rehabilitaciji Bog mi pokloni Nadu, osmeh i mudrost, koja me sada zove iz Kanade kad god ima nešto važno kod nje ili mene. Rođaka mi posla kao pacijenta svoju prijateljicu Ljeru koja postade moja, evo, danas idem na sladoled s njom. Blog mi donese pregršt dragocenih ljudi, kuma (opet se ne može računati u prijateljice), jedan cvetak koji miriše na divlje ljubičice, blog seku i blog ćerke, ali i mudricu Mirjanu, koja se upisa u prave prijatelje.
Letos sam slavila rođendan na moj način, uz najbolje društvo, prisustvo cveta mojih prijatelja i tamburaše. Nisu sve moje prijateljice mogle da prisustvuju, ali je čak i Kanađanka uspela da bude tu. Krenula sam od jednog do drugog gosta i svima predstavila kako smo se upoznale i kako je koja od njih ušla u priču. Drage moje prijateljice, hvala vam za sve do sada i za sve ubuduće, bogata sam jer vas imam!
