[ Susreti ] 13 Mart, 2010 07:42
Ovaj blog je zanimljivo mesto, upozna nas s ljudima koje inače ne bismo znali. Lepo se upoznamo preko postova i komentara, pa jasno znamo koga bismo rado i u reali videli, a koga ne bismo. Nju bi svako rado video u reali...
Prvi susret na sladoledu, koji smo preskočile, zbog prehlade. Obično je moja inicijativa, ovog puta bila je njena. Lako smo se dogovorile i uspele da se vidimo, i pored nekih tesnih rasporeda. Prepoznavanje još s vrata, bez problema. Pomislila sam:  nečijeg će sina usrećiti. Slatka zlatokosa, sa rupicama smejalicama i osmehom koji bi mogao da zimu pretvori nekome u proleće.
Malo priče, malo više priče, pa jedna promocija knjige, tek da vidi kako bi mogla izgledati njena, kad je jednog dana bude priredila.
I brzo ćao, kad autobus dojuri.
Ne, ovo nije njena slika. Ne voli da se fotografiše, nisam shvatila zašto. Sigurna sam da je kamera voli.

[ Moje priče ] 12 Mart, 2010 10:56
Osećala je da njena sreća nije tu negde oko nje, iako je živela na najlepšem jezeru. Nije valjda sve u prirodi, nešto je i do ljudi. Sve je radila sjajno, sve joj išlo od ruke, samo ljubav i posao ne. Potraži privremeno rešenje i dođe kod svoje druge mame, provede kod nje godinu dana u velikom gradu i pokuša da nađe zanimljiv posao za svoju pametnu glavicu. Nije bilo ničeg trajnijeg. Što se ljubavi tiče, udvarali joj se uveliko, čak i neke velike zverke, ali to nije bilo to. Posle nekog vremena sestra joj ode u Englesku za nekim poslićem i pozva je u posetu.  Ode naša lepotica tamo, i očas posla svojim šarmom zarazi hladne Engleze. I nađe se među njima jedan koji baš i ne liči na Engleza, južnjačka toplina i temperament. Čim je vide, srce mu se za njeno zakova. I posle par meseci klekne pred nju i zaprosi je rečima:"Ne mogu da te pustim da odeš odavde! Budi mi žena!" Valjalo je sada dobiti dozvolice, vizice, a pre toga upoznati porodicu. I dovede ga svojoj drugoj mami na njenu čuvenu gibanicu, da se vereniku pohvali, a mama da proceni zeta. Od prve je položio ispit kod mame, pa mu dade ćerku od srca. I bi svadba, i poče život udvoje kakav su samo njih dvoje umeli da osmisle, sve sa šarmom, sve sa toplinom, lepotom, ljubavlju.
Nešto ih podmladak nije hteo, neće pa neće...savetovala se s mamom, slušala, sve radila kako valja. I zapita jednom: "Mama, smeju li trudnice da lete avionom?", na što je upitana slavila dva dana. Naravno, zabrani joj letenje, sem na krilima ljubavi, i naredi da čuva to malo ko oči u glavi. Ali dva meseca pre kraja krenu komplikacije. Bolnica. Visok pritisak, otoci, preeklampsija. Valja spašavati prvo mamu, pa onda dete. Tim redom se uvek ide. Težina problema preraste tu bolnicu, prebace je u drugu, ceo tim se okupi oko nje, njoj loše, baš loše. Pokušava sa dragim da stupi u kontakt, on se ne javlja  na mobilni. Uradiše carski rez, spasoše nju, bebica se jedva vidi koliko je malena, u inkubator s njom, ceo tim oko malene. I tek tada joj zgranuti lekarski tim saopšti da je njen dragi istog dana dovezen u tu istu bolnicu, sa prelomom kičme...i da su se na drugoj strani bolnice borili za njega. U jednom danu, sve troje premeravano na terazijama života, gde će da prevagne. Prevagnuo život.
Dovezli njega u kolicima da vidi malenu, dovezli nju na nosilima do mrvičuljka koji se od cevki jedva vidi...Malo pomalo, svi oko njih, počnu da se oporavljaju. Prvo otpuste mamu iz bolnice, pa tatu, a bebica ostade još mesec dana, dok se nije izvukla. I kad je konačno mogla da pristigne kući, u maloj kolevci sa velikom mašnom jedva se videla, toliko je malena bila. Veliki krevet za malu Holi.
Danas tata opet radi svoj rizičan posao, mama je opet lepotica koja mami uzdahe svih koji je vide, a malena je velika devojčica od cele tri godine, pametnica i slatkiš. Eh, jedino pravo čudo na ovom svetu je - dete.

beba
[ Lepota ] 11 Mart, 2010 08:22

Volela bih da mogu napisati nešto ovako lepo. Raznežilo me kad sam pročitala, pa reših da podelim s  vama. Znam, neću nikad moći da napišem nešto tako lepo...jer ja nisam Momo Kapor, a on je bio. I hvala mu što je BIO.


T r a ž i   s e . . . . .
 
Traži se ona reč što mi je već danima navrh jezika, a nikako da je izgovorim,i, možda, napišem. Tražim već godinama tu strašno važnu reč koja bi me spasila,
a ne mogu nikako da je nađem, pa izlazim da je tražim po ulicama. Pre toga, otvaram sanduče za pisma (možda mi je neko poslao poštom?), ali tamo su samo neplaćeni računi i opomene.
Odlazim da je tražim po Terazijama; možda sedi pred Moskvom i pije pivo, a možda je u kiosku s novinama.
"Šta radiš?" - pitaju me poznanici.
Šta da im kažem? Da tražim neku reč, a ne mogu da je nađem?
Sve što su tražili, to su i našli, zato što i nisu hteli ništa naročito. Lepo se vidi: umrle su u njima prave reči, a ostali samo brojevi i opšta mesta....
Traži se jedan svet, prekjuče iščezao...
Traži se nada...ona davna nada polagana u sebe same i u vreme koje dolazi.
Traže se svi oni što su nas raznosili komad po komad, deo po deo: delove našeg vremena, naše ljubavi, traže se da vrate ljubav...
Traži se onaj ulični časovnik na banderi pod kojim smo čekali, onaj sat što još uvek otkucava u našem pamćenju. On se traži...
Jedanput bismo primetili da mala kazaljka stoji na šest a velika na dvanaest, i ne bismo se čestito ni okrenuli, a kazaljke su ponovo stajale na šest i na dvanaest, samo bi između ta dva pogleda protekao ceo život. I on se traži - taj život što promiče od danas do sutra, onaj život što je kolao, ključao, puzio, preklinjao, voleo, cmizdrio, čekao, bogoradio, zaustavljao se, podizao i ponovo padao i opet se dizao ispod onog uličnog časovnika koji se traži, a koji je ko zna kuda odnesen.....

Momo Kapor

Momo Kapor
 
[ Recepti ] 10 Mart, 2010 11:30

Krenem od postavke da je nema dobre posne torte koja se može meriti s mrsnima. A Jelena kaže: "Probaj moju!" Probam, zatražim još jedno, pa još jedno parče, i konačno napravih je sama...

Jelenina torta

-Umutiti 3 vanilin pudinga sa malo Fanta soka od pomorandže i 200 g šećera, pa usuti u 750 ml vrelog Fanta soka. Skuvati, dodati 250 g margarina i otopiti. U polovinu odmah dodati 100 g čokolade za kuvanje i otopiti. Druga polovina ostaje žuta. Ohladiti obe smese.
-Mleveni posni keks 300 g nakvasiti Fantom, oko 100 g, da bude  meka smesa, i dodati 250 g umućenog margarina sa 100 g šećera u prahu.
-Na tacnu 20x30 cm naređati jedan sloj posnog keksa, 250 g, okvašenog Fanta sokom. Preko premazati sloj od mlevenog keksa, pa žuti puding. Poređati 20 čokoladnih bananica kao sledeći sloj, pa premazati čokoladnim filom. Celu tortu premazati sa 3 šlaga umućena s vodom.  
Jesti u slast!

[ Lepota ] 09 Mart, 2010 10:46

Praznik bejaše juče, dan koji sam uvek smatrala specijalnim praznikom dok mi je Dragan Stojnić pevao tog dana u Domu sindikata. Nažalost te magije Draganove nema više, i taj mi dan postaje sve običniji. Neki su se potrudili i da  ga učine tužnim. I na kraju dana, kad ničiji pokušaji da me razvredre nisu uspeli, našla sam u sadučetu čestitku koja me raznežila, pa je moram podeliti s vama.


Draga mama,
želim ti srećan 8. mart, dan žena. Želim ti da ti osmeh zauvek krasi lice, da budeš zdrava, vesela, voljena. Uživaj sa onima koje voliš u ovom, u svakom narednom danu.
Neka uvek sija sunce, i  neka je miris mora uvek tu negde.
Oni najlepši snovi neka se ostvaruju i da se što pre vidimo! "Čudno je, kako je malo potrebno da budemo srećni i još čudnije, kako nam često baš to malo fali"-reče jednom Ivo Andrić. E pa, ja ti želim da ti to "malo" nikad ne fali!

Sa puno ljubavi
tvoja ćera
M.