Na zid sobe
umjesto prozora
stavit ću pjesmu.
U sobu s prozorom
ulazit će more
ujutro.
U kameni okvir prozora
sjest će djevojka.
Kameni okvir prozora
postat će kameni okvir pjesme.
Na zid sobe
stavit ću pjesmu
umjesto prozora.
(Željko Kuluz)
Ljubav je reč
Koja ima svoja slova
Svoju intonaciju
Svoje asocijacije
I kao i sve ostale reči
Ne znači
Ništa
Kad zažmurim
I zamislim nečije lice
Bez obzira da li je to lice
Veselo
Tužno
Ili besno na mene
Da li me grdi
Ili mi se smeje
Kad zamislim to lice
Ili ga gledam
A moje srce je mirno
Ispunjeno
I duša moja
Čak i tužna peva
I više se ne boji
Smrti
...
Mislim da bi se to
Moglo nazvati
Trebaš mi jer te volim
(Šuky)
Uspomena
U ovoj tihoj noći
Gde samo tišina vlada
Setih se starih ploča
I muzike pucketavog tona.
Plesali smo sami nas dvoje
Te noći, tog trena
Ne, ne mogu ni lica da ti se setim
Da li to beše noć zaborava?
Da li to beše miris lipe,
Ili možda jorgovana?
Ili to beše miris tvoga tela
Što sada maštu moju razgoreva.
Nestala si, nadam se polako
Kao dim cigarete,
Kao dečje maštanje
U periodu sazrevanja.
Iz korpe uspomena
Parče zvezdanog neba
Tvoj miris
I haljina…Što leluja
(Jovan Ikonomovski)
