On odlazi, zauvek. Poneće je u srcu, poslednju svoju ljubav. Život mu neće dati šanse za popravne ispite, za čežnju za drugima. Ona je njegova poslednja strast, boginja ljubavi, njegova vijagra... Ni dva minuta ne bi izdržao pored nje smireno, uzbuđenje bi ga smesta savladalo i predavao bi joj se bez ostatka. Njene usne, lepljive, od kojih nije umeo da se odvoji, ne zna da li će iko više ljubiti. Ni ne mari. Njegove su sada, i oseća da ih ona neće više nikome ponuditi. Ona je njegova, samo njegova. I kad se vine velika metalna ptica iznad oblaka, i kad ga satima bude nosila sve dalje od nje, njegove misli će se njoj vraćati. A kad stigne gde ga život nosi, i kad neumoljiva kazna za znane i neznane grehe savlada njegovo oslabljeno telo, duša će njoj odleteti. I ona će je osetiti. Kad joj slučajno neko okrzne uvo, prepoznaće njegov dodir. Kad joj u grudima zadrhti čežnja, osetiće njega u sebi, od dvoje jedno. Njeno srce nikad se više neće osmehnuti.
