Celog je veka želela ono što nije imala.
Kao devojčica je gledala lutke drugarica i godinama tražila prvu lutku. Dobila je kad je već prerasla, ali lutku svuda drži blizu sebe. Kao devojka je gledala nakit svojih drugarica, ona je imala nešto skromno. Kao odrasla naučila je da će imati ono što želi ako bude celog veka učila i radila non stop, pa je počela tako, videla rezultate i nastavila. I eno je, uči i dalje, radi stalno i kad drugi odmaraju, putuje i sebi redovno obezbedi poneku radost. Da li se dobra vila umešala u priču? Donela joj nešto? Ne, samo joj je njen anđeo na ramenu šapnuo: „U se i u svoje kljuse“, pa ga je poslušala. Život je jedan, ako se sami ne pobrinemo, i od bajke ćemo napraviti haos, a od haosa bajku.
[ Moje priče
]
11 Januar, 2016 07:44
12/01/2016, 01:46
Znas kako kaze ona nasa stara TV reklama...
Ej, stani malo, grickaj Chipi Chips...
Nekad treba i malo stati, i chips grickati...
12/01/2016, 07:10
Dobrodošao, slartibartfast! I zastajanja su u opisu priče.
12/01/2016, 15:39
Бајка не бива без тешкоћа.
12/01/2016, 16:40
Sami se trebamo pobrinuti za ono što želimo, ali ono što želimo treba da imamo onda kada želimo! :)
Naime, kada se osposobimo da sebi ispunjavamo želje, treba ispunjavati sadašnje želje a ne one iz prošlosti ...
Sve u svoje vreme! :))
12/01/2016, 18:46
Često baš teško ide, pricalice.
12/01/2016, 18:46
I to je točno, Aneta. U svakom dobu ne želimo isto.