Volim
miris mora,
borove što raskošnim krošnjama
plaže zaklanjaju,
masline što srebrnim lišćem
maestral šušte,
igru valova na žalu,
račića što za oseke
prošeta sikama.
Volim.
Duša moja se odmara
pogledom na modro
prostranstvo
i sa horizontom
kao plava crta
spaja.
Volim
barku na bonaci
u smiraj dana
dok se u luci
ljuljuška.
Volim.
U tvojim očima
sunce sija,
iz tvojih očiju
duge se bude.
U tvojim očima
ja se ogledam
kao u zrcalu
planinskih jezera.
Da li lepše ogledalo
iko zna?
Danas sam postavila Dalija, ali mojoj seki se nije dopao. Zatražila je ljubavnu pesmu, a sekina reč je zakon. Ko želi da vidi Dalija, neka ide na prethodni post. Seko, izvoli!
Mnoge sam obale plavio,
mnogim sam morima snaga bio,
rečnim se sprudovima igrao,
jezerskim plažama penio,
i svuda, baš svuda,
samo jedan beli žal tražio,
nežni žal sa školjkom
u kojoj biser čeka
samo ja da ga vidim.
darežljivi bili.
More se do tebe
najmodrije dotalasalo,
najlepše te plaže uokvirile,
Osejava i Sveti Petar
luku ti čuvaju,
Biokovo kamenim skutima
sa leđa te štiti,
nebo je iznad tebe
najplavlje na svetu.
Blistave su tvoje zore
kad se sunce
iza Biokova rađa,
najraskošnije boje večeri
sa tvojih su žala.
Ko te jednom video,
uvek ti se vraća,
Makarska, ljubavi moja!

More
plavo
zeleno
modro
suro.
More
kao ulje
talasasto
nemirno
strahovito.
More
kao majka
nežno
u zagrljaj prima.
More
kao armada
iz topova grmi.
More
smiraj i nemir
lepota bez granica
More...