najjače.
Nokautiraš njima,
sudija zalud odbrojava.
Pomiluj me rečju,
pa zaćuti nežno,
sačekaj malo
dok oluju srca
preživim.
U snove ušetaj
pa se ugnezdi
dok sudija vremena
zaborav ne odbroji.
Čekanje
Rekoše
da te ne čekam
da nikad nećeš doći.
Rekoše
da ne pokušavam
jer me nećeš blagosloviti.
Ali srce poraz ne priznaje
ali duša blagoslov traži.
Sve što za tebe čuvah
ipak tebi dadoh
sine moj!
Siđi
sa oblaka snova
kišom želja
u moj
prazan san.
Dođi
zapleši sa mnom
ples zanosa
ples života.
Dođi
ispuni srce
nahrani dušu
podigni leptire
u telu.
Dođi
i ostani.
Negde u predelu srca
stanuješ ti.
Udobna ti soba
ušuškana postelja
topao dom.
Ne ide ti se odatle
ne budi ti se
iz sna.
I u tom snu
oboje
zauvek.
Ima dana satkanih od snova,
ima dana spletenih od sećanja,
kao pletenice devojačke.
Raspletu se uspomene kao kosa,
rasplinu se tuge kao magla,
i u srcu nikne rumen cvet
od ljubavi zaspale,
od ljubavi sačuvane
od zaborava, za večnost.