[ Moje priče
]
10 Oktobar, 2011 12:36
Mediterraneo mi je zatražio priču o mladosti, ljubavi, mansardi. Ne pamtim da sam pisala po "narudžbi" još od gimnazije. Pa, da vidimo da li će naručilac biti zadovoljan.
Mansarda mali raj...
Na maloj mansardi s pogledom na more živeli su njih dvoje, u nekom nedavnom vremenu. Tako su se jednostavno našli, zavoleli, počeli da žive zajedno. Kao da je to nešto najprirodnije na svetu. U svemu se podržavali, pomagali, delili svaki trenutak osim kad bi radili ono od čega su živeli. Vodili bi ljubav s potpunim predavanjem i dok bi slatko iscrpljeni ležali, njegov pogled bi odlutao ka stropu, kao da prati neku bubu. Pogledala bi i ona, tamo nije bilo ničega. Samo njegova misao.
„Ti me ne voliš!“ rekla bi ona suznih očiju!
„Volim te više od sebe!“ rekao bi on.
Poljubio bi je, čvrsto zagrlio i ona bi načas zaboravila zašto ga je optuživala da je ne voli. Nije imala nikakve materijalne dokaze, nije primećivala suparnice, bio je stalno s njom. Samo u trenucima njegove misaone odsutnosti nije osećala sebe, njegove misli su odlazile ko zna kuda, ko zna kome. Nekim prošlim neostvarenim snovima? Nekim lepim sećanjima u kojima nije ona? U tim trenucima njegov zagrljaj bi se rasplinuo, kao da ne drži nju, kao da je ne oseća. Njegov duh nije bio s njom. Bila je ljubomorna na misli. Glupo, osećala je. Ali to je bilo jače od nje.
Nije imala hrabrosti da ga pita o čemu tada misli. Samo bi se izvila iz zagrljaja i sakrila negde da plače. Potrajalo bi dok se on seti da pođe za njom. Ne bi mu rekla razlog. On bi je obgrlio, ona bi plakala, i tako do sledećeg puta. Dok joj se nije jednom zagledao u suzne oči i zapitao bolno:
“Zašto plače ona koju volim najviše na svetu?“
„Ljubomorna sam na tvoje misli, što ne znam gde odlutaju od mene!“.
„Bolje da ne znaš, mila. Voleo sam, i kad nam je najlepše bilo, ona je poginula. Mislio sam da to neću preživeti. Jedva sam. Kad si se ti pojavila, ličila si mi na anđela koji mi je poslat da me nauči da ponovo živim. Zavoleo sam te do najveće dubine svog bića. I kad nam je najlepše, ja se bojim. Samo se bojim da te ne izgubim!“
„Ti me ne voliš!“ rekla bi ona suznih očiju!
„Volim te više od sebe!“ rekao bi on.
Poljubio bi je, čvrsto zagrlio i ona bi načas zaboravila zašto ga je optuživala da je ne voli. Nije imala nikakve materijalne dokaze, nije primećivala suparnice, bio je stalno s njom. Samo u trenucima njegove misaone odsutnosti nije osećala sebe, njegove misli su odlazile ko zna kuda, ko zna kome. Nekim prošlim neostvarenim snovima? Nekim lepim sećanjima u kojima nije ona? U tim trenucima njegov zagrljaj bi se rasplinuo, kao da ne drži nju, kao da je ne oseća. Njegov duh nije bio s njom. Bila je ljubomorna na misli. Glupo, osećala je. Ali to je bilo jače od nje.
Nije imala hrabrosti da ga pita o čemu tada misli. Samo bi se izvila iz zagrljaja i sakrila negde da plače. Potrajalo bi dok se on seti da pođe za njom. Ne bi mu rekla razlog. On bi je obgrlio, ona bi plakala, i tako do sledećeg puta. Dok joj se nije jednom zagledao u suzne oči i zapitao bolno:
“Zašto plače ona koju volim najviše na svetu?“
„Ljubomorna sam na tvoje misli, što ne znam gde odlutaju od mene!“.
„Bolje da ne znaš, mila. Voleo sam, i kad nam je najlepše bilo, ona je poginula. Mislio sam da to neću preživeti. Jedva sam. Kad si se ti pojavila, ličila si mi na anđela koji mi je poslat da me nauči da ponovo živim. Zavoleo sam te do najveće dubine svog bića. I kad nam je najlepše, ja se bojim. Samo se bojim da te ne izgubim!“





10/10/2011, 08:44
Ne znam jeli naručilac zadovoljan, meni se dopada...
volela bi da i meni pošalju jednog anđela koji će me naučiti ponovo da živim...
10/10/2011, 08:47
Muckos, da ti pravo kažem, imala sam tvoju tugu na umu kad sam mu napisala ovako tužnu priču. A verujem da je želeo vedriju. Poslaće i tebi anđela, ne brini, i setićeš se toga jednog dana!
10/10/2011, 09:29
predivna si -hvala ti od srca - In tempi come questi la fuga e l unico mezzo per mantenersi vivi e continuare a sognare (Henry Laborit)
10/10/2011, 09:31
Da, mediterraneo, i ja volim da sanjam...što mi i nick kaže :))
10/10/2011, 11:38
Nežna, romantična priča. Nemoj da čekaš da ti neko naruči, piši nam ovako lepe priče i bez toga. Lepo se osećam kad pročitam. :-)
10/10/2011, 11:45
Razmisljanka, pišem kad me ponese ideja. Juče mi je mediterraneo zatražio priču na zadate elemente, muckos me rastužila i priča se napisala. Da nastavim? Dobro, prihvatam savet. U kategoriji Moje priče ima ih podosta, a ne volim da ponavljam već objavljeno.
10/10/2011, 11:51
Mislim da u tvojoj riznici ima još puno neispričanih priča, neispevanih pesama, neistraženih destinacija... Nećeš se ti ponavljati. :-)
10/10/2011, 12:02
Ima ih mnogo, razmisljanka. Pravila sam predugu pauzu u pisanju (ako se ne računaju naučni radovi, a ne računaju se), sada to treba nadoknaditi. Ne, neću se ponavljati, hvala ti na podršci.
10/10/2011, 12:09
Respect..
10/10/2011, 12:25
Baddancer, milo mi je...Lepo što si svratio.
10/10/2011, 12:38
Uvek ja svracam, mada retko ostavljam komentar, ali ovde sam zaista morao, makar u jednoj reci.
10/10/2011, 14:30
Lepo od tebe što svraćaš..a komentar je vidljiv pokazatelj da je pročitano. Dopalo se ili ne...
10/10/2011, 15:09
Tako nezno...puno dubokih strahova koji nas potajno prate. Pozdrav.
10/10/2011, 15:30
Merkur,nažalost, strahovi su nam čest pratilac u životu.
10/10/2011, 18:17
Lepo, lepo :)
10/10/2011, 18:25
Iskreno, kume? Dopada ti se?
10/10/2011, 19:07
Priče mladosti zauvek spavaju u nama, a stepenice
sreće nekad su suviše strme i visoke:))
10/10/2011, 19:12
MANSARDA
počne uvek kao mali raj, a zna da završi kao pakao:))
10/10/2011, 19:18
Anam, od tvojih stepenica zavrtelo mi se u glavi!
10/10/2011, 19:19
Tvoje viđenje priče zaslužuje jedan veliki osmeh ,anam!
10/10/2011, 19:24
Ovo je po mom ukusu, blog majko.
Pozdrav saljem, uz cutanje.
10/10/2011, 19:38
Drago mi je da ti se dopada, draga blog ćerko! Da nije malo previše tužna?
10/10/2011, 19:52
Taman koliko treba ...:)
10/10/2011, 20:02
Raduje me, baddancer. Biće malo raznolikosti ovih dana na blogu...pa navrati.
10/10/2011, 20:10
mozda i jeste previse tuzna. Hvala Bogu, nisam osetila taj osecaj kada nekoga potpuno izgubis. Ali znam dobro kako je sedeti pored nekoga, osecati njegov poljubac, a misliti na nekog drugog... nekoga kog nikada neces zaboraviti.
10/10/2011, 20:13
bice mi zadovoljstvo..
10/10/2011, 20:21
Behappy, i misaoni gubitak je gubitak. Ipak si osetila dovoljno :)
10/10/2011, 20:24
Badancer, uvek si rado viđen gost:)
10/10/2011, 20:40
Formica forever :)
11/10/2011, 12:44
Neka ti bude, baddancer!
12/10/2011, 12:06
Takva ljubav ostavlja bez reči.
12/10/2011, 12:23
Biljanak, tako nekako. Nekad reči nisu dovoljno jake.