Tamo te ne čeka ništa
što bi tvoje srce
ispunilo.
Ne idi!
Prostranstva široka
kriju otuđene ljude.
Tamo nisu tvoji preci
ni crkva
na malom groblju.
Ne idi!
Imaćeš svega
al' nećeš imati
nas.
Ne idi!
"Ništa na svetu ne donosi toliku sreću kao sanjarenje."
(Ogist Roden, francuski skulptor,1840–1917.)
Dva kafanska prijatelja razgovaraju kakve probleme imaju sa ženom kada se kasno vrate kući.
Prvi kaže:
"Nisi ni svestan kakve ja probleme imam. Žena se na najmanji zvuk probudi i počne da mi zvoca. A ja uradim apsolutno sve. Slušaj: Taksisti kažem da me ostavi par ulica pre kuće, da je zvuk automobila ne bi probudio. Tiho otvorim vrata od stana da ne bi slučajno zaškripala i pažljivo ih zatvorim da se slučajno ne zalupe. Najtiše što mogu se izujem i bos uđem u spavaću sobu, na prstima da se ništa ne čuje. Tačno znam na koje ploče parketa ne smem da stanem da ne zaškripe. No kako krenem da se uvučem u krevet, žena se probudi i počne sa pitanjima: "Zašto si pijan, gde si do sada.?" i tako je posle tri dana slušam.
Drugi odmahuje glavom:
"Ne, ne, ne, radiš potpuno pogrešno. Gledaj, ja ću da ti kažem kako ja radim: Dođem taksijem kući i kažem taksisti da kad dođe do moje kuće da naglo zakoči da gume zaškripe. Onda se glasno rastanem sa njim i uđem u kuću i zalupim vrata da se zatrese cela kuća. Dođem do sobe trupajući da se svaki korak dobro čuje i upadnem u spavaću sobu, lupim ženu po dupetu i razderem se:
"ŽENO! ŠTA KAŽEŠ, HOĆEMO LI MALO SEKSA?!
A ona se pravi da spava."