Čuvate li vaše spomenare? One sveske  malo čvršćih korica između kojih se ugnezde naša mladalačka razmišljanja, poneka ljubavna iskrica (kao, reći ću mu - joj, a da niko ne primeti osim prave osobe), riznice naših sanjarenja, škrinje pune uspomena? U mome zelenom spomenaru defiluju delom zaboravljeni, delom i sada pamćeni drugari i drugarice. Čuvam ga kao dragocenost, kao jednu od najslađih uspomena iz mladosti. Počinje uvodom autora: “Ko za spomen prijateljstva želi da mi pruži dar, neka želju srca svoga upiše u spomenar, i “Sve prolazi kao sjena, kao brzi morski val, samo jedno što ostaje - prijateljski je osećaj”. Da se zajedno podsetimo tih mladalačkih umotvorina? Prvi nastavak?

 

Ovaj spomenar zadržat će svu poetiku naše mladosti. Otvori ga češće! S njim ćeš držati u rukama sva naša mlada srca, sjetiti se svih prijatelja, pa i mene ( Melita).

Kada budeš ostarila, kada budeš baka, uzmi ovu knjigu, uspomenu đaka, u knjizi ćeš naći tada ime moje, ti se sjeti kolegice svoje! (Mirica)

Da se sreća bere kao cvijeće, dala bih ti pun buket radosti i sreće! (Božena)

Svako cvijeće vene, ali možda neće uvenuti sjećanje na mene (Ivna)

Čovek sazna da je bio sretan tek onda kada mislima luta po ruševinama izgubljene sreće (Branka).

Naše je srce riznica, ako ga odjednom isprazniš, onda si propala (Predrag)

Ako te ikada gorka reč povrijedi duboko u duši, pobjeđuj sve tužne i i okrutne misli, jer čovjek je velik tek onda kad prašta! (Jadranka M)

Život je samo borba, lijepi sni ga prate, tiho prođu mladi dani i nikad se ne vrate. Kada bijeli snježak prši, sva priroda tada vene, ali vijekom traju naše đačke uspomene (Smiljka)

Anka, dok si  mlada ne znaš što je nada, kada budeš veća znaćeš šta je sreća, šta je ljubav nećeš znati dok se nećeš gorko naplakati (Neda)

Mladost će brzo proći, kao proljetni sunčan dan, kad ostariš ti ćeš reći: to bijaše samo san! (Jadranka B)