Filozofija boljeg sveta (iz ugla gledanja mog sina)
Još u ranijim stadijumima svog života uvideo sam da ljudski rod ne valja više od pokvarenog jajeta. Oduvek smo mislili kako smo dominantna vrsta, ustvari dominiramo svojim iluzijama. Nikad nismo bili dostojni Zemlje, uništavali smo je i izrabljivali. Crpili smo prirodne resurse za koje smo drugim ljudima uzimali pare, da bi ti resursi, koliko god bili vredni u početku, postali neupotrebljivi i završili na đubrištu, uništavajući atmosferu i razarajući Zemljinu jedinu zaštitu od štetnih zračenja, ozonski omotač. Počeli smo da grebemo vrata ka znanju na potpuno apsurdan način. Prihvatali smo dokazano kao dogmu, a sve što nismo mogli da objasnimo odbacili smo kao nemoguće, čak i stvari koje su nam pred nosom poricali smo i govorili da su nemoguće. U početku nismo ništa istraživali, zatim smo počeli da istražujemo prošlost koja ne pripada nama, time što smo gledali u zvezde, potom smo se usudili da se okrenemo prema sebi i počnemo da istražujemo sebe, ali još uvek nismo ni takli ono što nam je dato kao jedini pravi dar od boga, genom i mozak. Iz genoma bismo saznali ko smo, šta smo i odakle smo u krajnjem slučaju. Mozak bi nam potencijalno predočio sve što smo odbacivali i otkrio sposobnosti koje smo uspeli da odbacimo i svojom glupošću uništimo sve o njima, ali ako ništa drugo i da otkrije nove sposobnosti koje smo ponovo zbog gluposti uspeli da previdimo. Stalno gledamo u nebo, a ne možemo da prihvatimo da tamo negde postoji civilizacija koja bi smela da se oslovi tim imenom ili čak vrsta bića tehnološki ili nekako drugačije sposobna da nam se povremeno pridruži na ovoj planeti i od olupina ljudske vrste pokušaju da naprave nešto. Ponekad se i pominje famozni smisao života, koji je samim svojim postojanjem besmislen, osim ako sve ovo nije nečija igra i nekome time čini boljitak, ili čak ako je ovo priprema za nešto više i svrsishodno. Sve drugo bi direktno pokazivalo na besmisao života, zato što sve i svi umiru i šta god da se učini koristiće samo nečemu što će nestati.
U ovakvom užasnom svetu u još goroj situaciji jedino nam ostaje da verujemo u nešto ili nekoga i da mislimo da će život biti bolji uz nekoga ili nešto.
Samo opstaje čvrsta nada u dobro i ništa drugo!
(Ovo je pisao moj sin sa 16 godina. Porazila me tragika njegovog razmišljanja).
22/03/2008, 18:53
Ma kakve tragike. Prije bih rekla objektivnosti, suočavanja sa istinom. Pun pogodak u suštinu, a s obzirom na činjenicu da ima 16 godina, zaključujem da je genijalac.
22/03/2008, 19:11
oštroumno i realistično.
o nekim bitnim stvarima razmišlja zrelije nego neki koji su mnogo stariji.
posebno izdvajam rečenicu u kojoj spominje smisao života, kao i poslednju.
22/03/2008, 19:13
Poshto je tvoj sin i ne sumnjam zashto je ovo tako dobro napisano :).Eh mada prilichno oshtro, donekle bih se slozila i da je veoma objektivno.U svakom sluchaju svaka chast!
P.S.Eh...ja sve vreme vama na ti.Izvinite, ali na blogu nikad nisi siguran sa godinama :)
22/03/2008, 19:18
kada sam čitao, interesovao sam se ko je pisao ovaj tekst , a kada si napisala autora , baš sam se prijatno iznenadio , da jedan još ne-punoletni dečak ovako lepo napiše. Kaži mu da je genijalac :)
22/03/2008, 20:09
I ne bih ocekivala nista manje.Veoma zrelo.
Zivot ce biti bolji uz one koje volimo.Koji nas vole.
Pozdrav sinu,mami pussa!**
22/03/2008, 20:43
Cini mi se da smo svi u tim godinama tako sagledavali stvarnost. Kasnije smo se u istinitost takvog razmisljanja i uverili, ali i shvatili da zivot mora da se zivi. I on ce, kao i svi naci smisao i veru!
22/03/2008, 21:11
Donna, on sada ima 21 godinu, ali ovo svoje razmišljanje mi je doneo pre 5 godina i rekao: "Ovo je za tvoj mudri zid!" Mislio je na zid na kome su lepe slike i mudrosti, koje moji pacijenti čitaju dok me čekaju.
22/03/2008, 21:13
Kaleidoskop, znam da mnogi "matori" ljudi neće shvatiti suštinu kao on sa 16 godina, jedino mi se činilo da ide previše ispred svojih godina!
Mada, i ja sam bila "matora" u njegovim godinama.
22/03/2008, 21:15
Principessa, ne persiraj mi, na blogu je nepisano pravilo da smo svi na ti. Nije ni bitno ko ima koliko godina, bitno je da podelimo misli i po mogučnosti lepote i radosti.
22/03/2008, 21:22
Vladice, prenela sam mu tvoje mišljenje. Smeška se pored mene dok mu čitam, a inače baš nije zainteresovan za blog :) Uzgred, član je MENSE sa IQ preko 156.
22/03/2008, 21:23
Principessa78, dobro si procenila mog sina, iako ne znaš ni mene ni njega -fizički. A mislim da nas ustvari dobro znaš :)
22/03/2008, 21:25
Pinokio, njegov komentar na tvoj komentar jeste da je i pisao sa verom, koja je izražena u poslednjoj rečenici! Inače, radi se o neviđenoj dobrici, možda tipa našeg Baladaševića, koji bi najradije namestio osmeh celom svetu i onda bio najzadovoljniji!
22/03/2008, 22:11
Život je nažalost takav, kako to vidi tvoj 16-to godišnji sin...ali "život će biti bolji uz one koje volimo.Koji nas vole." kako kaže Principessa78...a šta će biti posle nas...pa videćemo...a ostaje nam da cenimo ono malo lepo što je oko nas...
Prijatan vikend !
22/03/2008, 22:25
Hvala, vastag, nisam te viđala neko vreme ovde. I tebi prijatan vikend, i neka ti podari radost i sunce!
22/03/2008, 23:13
Eto, odem na koji sat, o`ma me olajavaš. C, c, c. A ovamo kao mi smo dobri, ovo ono. Hm... Slušaj, poslaću ti ja svoju sliku u gro planu, taman celi zid da popuni i da kažeš tvojim pacijentima ovako: ako me ne budete slušali, ima da budete kao ovaj! Procenat ozdravljenja sa 12% skočiće na 98% (ova 2% na odmoru, pa ne dolaze). A za pisanije... Tužno je što deca o tom pišu i pričaju a ne o nekim lepim stvarima. Velika većina njih, odraste i jednostavno se stopi sa talogom takozvane civilizacije. A za one osmehe... skroz si u pravu...
22/03/2008, 23:53
Оставићу оно што је рекао Баладашевић, али без његове слике ако је могуће, због талога цивилизације.
Иначе ако су ово или нису љиљани на овом блог зиду код тебе, рећи ћу само да си срећна што имаш сина који је узео суштину простог и лепог од тебе, а паметно стопио још негде давно у 16 - тој.
23/03/2008, 00:52
realnost,reklo bi se...
23/03/2008, 08:46
Baladašević, slobodno mi pošalji sliku, ali ne verujem da ću je koristiti u gorepomenute predložene svrhe, nego da pokažem ljudima: evo, mogli biste da budete dobar čovek kao ovaj gospodin kad biste se malo (ili malo više) potrudili...
Moj sin sada isto misli kao pre 5 godina, ali je uvek okružen pozitivnim devojkama i ponešto muškarcima, pleše sa 19 devojaka za jedno balsko veče i još ne stigne da sve rezervacije uradi, dobar je u onome što uči i radi, dobar je čovek i šta još...da mi je živ i zdrav, kao i stariji, pa da je sve kako valja.
23/03/2008, 08:51
Krilaandjela, rekoh sinu, čekam još da mi domaćica, Baladašević i Krilaaandjela kažu mišljenje o tvom eseju, pa ćeš imati celu sliku. Čitao je sve ranije veoma zainteresovano, a kobajagi ga blog ne interesuje. Jesu ovo ljiljani na blogu, najbliža slika mom imenu bloga (Valcer, plesna haljina), a ja jesam veoma srećna majka jer nakon 11 godina lečenja ( rekoše da nikad neću imati decu, jedan reče da ćemo uspeti, po njemu se moj stariji sin i zove) dobih i odgajih dva princa, pametnice, oba u Mensi, dva sjajna čoveka, dve najbolje potvrde da sam i ja trebala da postojim...
23/03/2008, 08:52
Tuzna, realnost, u pravu si. Koliko god se mi trudimo da ovaj svet napravimo boljim mestom, ima mnogo onih koji rade suprotno...
23/03/2008, 10:13
Tužno je to što u tako mladim godinama ima takve misli. Nekad ne znaš da li je bolje da deca prihvataju svet onakav kakav je zaista, ili da imaju neku malo lepšu sliku koja će ih ohrabreti u nekim svojim poduhvatima...
23/03/2008, 14:14
Biljana, teško je tu biti pametan. Ja sam im svet prikazivala realnim od malih nogu, ali uz nastojanja da ih zaštitim maksimalno.
23/03/2008, 18:08
U cijeloj toj priči treba dodati samo još jedno. Da je ljudska vrsta spremna poniziti svoje mlade ignoriranjem njihovih razmišljanja, dok se istovremeno kunu kako na njima svijet ostaje. Samo još jedan u nizu apsurda. A opet, kad malo bolje razmislimo, ne opravdava li nas u svemu tome kad kažemo "samo smo ljudi" čime i priznajemo svoju nesavršenost. Anka, tebi veliki pozdrav. Drago mi je da si uživala na putu. Čitala sam postove....
23/03/2008, 20:31
Ovom komadiću nama poznatog svijeta jedino nedostaje ljubav, svega ostaloga ima i više nego mu treba. Kada se ljubav i dobro potraži u sebi počinje bolji svijet. Lijepo vas pozdravljam i želim vam svako dobro.
23/03/2008, 21:51
Blogamimoga,drago mi je da si tu. Slažem se da je društvo često licemerno prema mladima.
23/03/2008, 21:52
DražeN :), dobrodošao na moj blog! Ljubav jeste lek za sve boljke i sve probleme, samo je neki imaju na tone u sebi i seju je oko sebe, a drugi nikako da nađu ni u sebi ni oko sebe nijedno zrnce...
23/03/2008, 22:53
Сањарење56 - Љиљо
Имаш среће то је евидентно и два јака крила. И рећи ћу ти још нешто што извире из твог бића а препознаје се и осећа у ваздуху доказује вољу и упорност ка вечним истинама којих нисмо свесни а налазе се у нама. Све оне расту у облике и обрисе наших илузија, матерјализују се кроз наше миле погледе, преплићу топлим уснама купају срца мирисним титрајима додира и онда је све могуће у времену које нас награди чекањем нових ближих и топлијих свитања, а ти си имала два велика и највећа.
Није плес случајно у нашим срцима свратио и код њега који је са тобом заплесао остао.
24/03/2008, 09:54
lepo kaže naš narod-mladi su aša budućnost, od njih treba učiti.
dobro se zamislih nad ovim tekstom.
Prijatno!*
24/03/2008, 20:25
Krilaandjela, opet ti je komentar celi post:) Hvala na komparacijama, pa i nadimku. Da, imam sreće, moja krila su moji sinovi i nebo je moje...
24/03/2008, 20:27
Domaćice, i tebe je zamislio? Ja sam danima dumala gde sam pogrešila, dok mi on sam nije objasnio da iz njegovog eseja izbija nada i vera i optimizam, što baš nisam odmah zaključila.
31/03/2008, 20:53
svaka cast na dubini iznosenja misljenja.
ovo je zaista lepo i zrelo napisano.