Po mnogima najveći kompozitor svih vremena, po svima- jedan od najvećih, Ludvig van Betoven je sa 26 godina počeo gubiti sluh,  zbog čega je morao napustiti karijeru klavirskog virtuoza. Kada je gluvoća postala definitivna, a tišina osvojila njegov svet, zatvorio se u sebe, ali je nastavio da komponuje i baš tada stvorio svoja remekdela, kao što je razigrana Deveta simfonija.
Da vam gluvoća kuca na vrata kao neumoljivo prokletstvo, kako biste to prikazali? Betoven ju je ilustrovao Petom simfonijom, koju zovu i  „Simfonija sudbine”. Prvi stav je svuda poznati Allegro con brio. Početni motiv MI - MI - MI - DO, postao je praktično najcitiraniji muzički motiv svuda u svetu, kada bi se o klasičnoj muzici poveo makar neki razgovor. Na ovom motivu praktično se razvija ceo prvi stav, a zasnivaju i tri potonja. Tako sudbina kuca na vrata, opisao je Betoven. Pri prvom izvođenju u Beču kažu da je publika čupala kosu od očajanja, toliko je duboko osetila  tragediju velikog umetnika.