Rabin je gledao je decu koja su na obali zidala kulu od peska. Kada su upravo završili zamišljenu kulu, za koju su potrošili puno vremena i strpljenja, naišao je talas i izravnao kulu sa peskom. Rabin je očekivao suze i bes. No, deca su sela, primila se za ruke i počela se smejati. Malo zatim, započela su graditi novu kulu.
Rekao je: Ova deca su me naučila veoma važnu lekciju. Sve stvari u našem životu, koje stvaramo dugo vremena i s mnogo energije, stvorene su u pesku. Trajni su samo naši odnosi s ljudima. Pre ili kasnije doći će talas i odneti ono što smo sagradili sa tolikim trudom. Kada se to dogodi moći će se smejati samo oni koji će se imati s kime držati za ruke!!

kule od peska