Pre deset godina prva je Perkeleta srela čuvenog nemačkog profesora i smelo ga pitala šta može uraditi za njene kolege. Dopala mu se njena otresitost, i sa osmehom reče: "Dajte mi tri imena, biće moji gosti u Hajdelbergu, ako govore nemački!" Nisu govorili nemački, pa je to troje poslao u Prag, a nju doveo u Hajdelberg iste jeseni i pokazao joj profesorski krem. Dao joj je odrešene ruke da sve kolege, koji se služe nemačkim jezikom, pošalje u Hajdelberg kao njegove goste. Prve je godine poslala jednu koleginicu, koja je ostavila sjajan utisak, drugu Perkeletu. Sledećeg marta posla treću i četvrtu Perkeletu. Polako se ustalilo jezgro od četiri dame koje su jednom godišnje bile gošće najjačeg seminara u Evropi. Nije se znalo koja od njih u tome više uživa. Zajedno bi krenule u avanturu znanja i druženja, delile bi časove vrhunskog seminara, a na kraju svaki bi se završio malom svečanošću na kojoj bi svom dragom profesoru predale brižljivo odabrane poklone, a on bi se s posebnim zadovoljstvom slikao s njima. Tada bi mu prva Perkeleta saopštila ko je najbolji predavač te godine, i profesor bi se skoro uvek složio s njenim izborom. Uveče bi njih četiri šetale predivnim gradom i uživale neizmerno u pogledu na prelepe fasade. Neko vreme su sa uzdahom prolazile pored prekrasnog restorana u centru starog grada,"Perkeo", smatrajući ga nedostupnim njihovom džepu, dok jedna od njih nije ustanovila da ipak nije nedostižni san. Otada je "Perkeo" postao njihovo kultno mesto za kolač od sira i kapućino kakvih nigde nema, za neku lepu večericu, a pre svega za uživanje u predivno uređenom mestu i vrhunskoj usluzi. "Perkeo" je postao njihova šifra za druženje, za radost. Tako su se prozvale Perkelete. Pa kad nešto zaškripi u njihovim životima, samo jedna drugoj pošalju SMS: "Perkeo" Idemo opet!", poruku koja leči i briše sve probleme. I kad god dođu u Hajdelberg, neizostavno moraju prvo veče provesti u "Perkeo", i boravak završiti posetom njemu. To je sastavni deo uživanja u prelepom gradu, u kome sve četiri osećaju da su tu rođene, i da im greškom piše da su iz nekih sasvim drugih gradova...
26/03/2010, 11:47
Prelepo. Divno je naći neko svoje mesto i makar samo jednom godišnje tamo otići.
26/03/2010, 14:13
divno, divno, divno...
rekoh ti lepo da se preselis... :)
26/03/2010, 15:05
Поздрав за Перкелету, ако је ту, хе, хе.***
26/03/2010, 15:25
Svidja mi se slika Che Guevare na zidu.
Perkeo.Idemo opet!
:*
26/03/2010, 16:04
Svi mi imamo takva mesta :)
Neka su za društvo, a neka posećujemo kad smo sami...
Sve u svemu, lepa priča :*
26/03/2010, 18:11
Mogu samo da oćutim.Pozdrav!
26/03/2010, 18:34
Bealiever, to je kao odlazak u bajku...iz koje se nerado vraćam :)
26/03/2010, 18:35
Nastasja, to je mudar savet...još samo da se zaljubim u nekog Nemca, pa da odem tamo!
26/03/2010, 18:35
Perkeleta se javlja na dužnost, pričalice :)
26/03/2010, 18:36
Unajedina, svi su zidovi prekriveni divnim posterima, i Che je tu.
26/03/2010, 18:37
Mesecina, svi i TREBA da imamo takva mesta!
26/03/2010, 18:37
Jovane, zašto da oćutiš?
27/03/2010, 12:38
Volim kad čvrsto osjetim ono posebno ozračje pojedinih gradova i lokala poput "Perkea", a po Vašem oduševljenju, to je i Hajdelberg!
Mislim da nema milijeg doživljaja.
Veliko mahanje Perkeletama ;D
27/03/2010, 12:59
Nerma, shvatila si suštinu. Neki gradovi i neka mesta imaju "ono nešto" zbog čega se toplo pamte i zahtevaju povratak!
27/03/2010, 19:23
Verujem da super izgleda, a posebno je divan osecaj kad to podelis sa prijateljima
27/03/2010, 19:39
Poluuspavanka, to je ono nešto što se za srce lepi!
28/03/2010, 23:50
Odlično mjesto za odlično društvo.
pozdrav
29/03/2010, 22:12
Mandrače, odlična definicija!