[ Moje pesme
]
10 Januar, 2009 08:11
Kroz šumu
jutarnja svetlost
čaroliju stvara.
Puteljak me vodi
dalje i dalje,
što dalje od mog
razloga bega.
Bežim li od sebe
ili od tebe
nikad saznati
niko neće.
(Greškom juče objavljeno pored redovnog posta, ponavljam danas)
09/01/2009, 12:21
ne liči na beg.
pre na novi put na kome samo srca ostavljaju tragove.
Prijatno!**
09/01/2009, 12:21
a pobeci se ne moze
ni od sebe
ni od tebe
jer nema mesta
u kome ce
moje srce
prestati da kuca
za tebe...
09/01/2009, 13:03
Има она интернационална -можеш бежати, али се не можеш сакрити.
И не треба! Што би се скривала? Од чега бежала? Све си то ти, јединствена и другачија од других. Треба застати, себе чути.
Тако мислим. У то верујем. Тачка. Пунктум.
09/01/2009, 15:12
kratko ali mnogo rečeno
09/01/2009, 15:50
Domacice, dopada mi se tvoje viđenje stvari! Bolje novi put nego bežanje!
09/01/2009, 15:50
Suky, kakav poetski komentar! Bio bi to lep nastavak pesmice.
09/01/2009, 15:51
Betyn, kad staviš tačku, umeš to uraditi originalno. Hvala na lepom komentaru.
09/01/2009, 15:52
Ivans, trudim se. Moje su pesme uvek kratke, a oslikavaju određeni trenutak.
10/01/2009, 10:21
Kroz šumu
jutarnja svetlost
čaroliju stvara.
Puteljak me vodi
dalje i dalje,
što dalje od mog
razloga bega.
Bežim li od sebe
ili od tebe
nikad saznati
niko neće.
- Tajnu će znati,
samo puteljak...
( skromno bih dodao ja...onako kao efektnu završnicu...pa nek se ljudi pitaju...šta to puteljak zna što mi ne znamo...pa da...)
Veliki pozz za tebe i prijatan dan...
10/01/2009, 11:15
Vojo, puteljak svakako zna više..pa da...Takođe ti želim prijatan ovaj ledeni dan!
10/01/2009, 11:50
Wow!Ostavi me bez teksta!Povedi i mene,molim te...
10/01/2009, 11:52
Tuzna, može! Obuj udobne cipelice i idemo!
10/01/2009, 13:13
Ми што смо ставили тачку, можемо ли обути чизмице да се придружимо, а да то не буде наметљиво и да не вуче на недоследност?
10/01/2009, 13:41
Betyn, šta čekaš, zar nisi već obula čizmice? Idemo!
10/01/2009, 18:37
Путељак у плавом и већ ми се допада. Свеједно, кораци не иду без одређених мисли, једино смисао да се негде на изгуби. То је најважније од свега и то ти желим на путу идења.
10/01/2009, 18:51
Pričalice, uvek smo u potrazi za smislom...
10/01/2009, 18:58
Ljudi cesce bjeze od sebe,samo koliko god brzo trcali to im ne uspjeva.Ti kazes "jutarnja svjetlost caroliju stvara" tako da ti je ipak osvjetljen put...
10/01/2009, 19:31
Na tom putu koraci
prate seni,
beg u nepoznato...
Pozz
10/01/2009, 20:29
Grlice, neću se izgubiti u tami :)
10/01/2009, 20:30
Malaino, nikad ne znaš gde ćeš stići kad kreneš...
12/01/2009, 11:43
slazem se sa domacicom! skroz!