Kad odeš u Lisabon, obuj cipelice hodalice i prvog dana spusti se do reke Težo.

Šetalište je tako dugačko da će malo od tvojih cipelica ostati. Počni od najlepše kule koju si ikada videla, belih čipkanih snova isklesanih u kamenu, Torre de Belem, Belemska kula, čuvara reke Težo. Prošetaj parkom maslinjaka oko nje.

Duž obale reke nastavi do spomenika otkrićima Padrao dos Descobrimentos, u obliku karavele. Portugal je bio velika kolonijalna sila i njegovi morepolovci ostaviše traga po celome svetu. 52 metarski betonski monolit podignut je 1960. povodom 500. godišnjice smrti Henrika Moreplovca, te su na stilizovranom pramcu broda istaknute statue mnogih istraživača i samog Henrika Morepolovca.

Skreni malo ka gradu, do prelepog manastira Žeronima. U njegovom klosteru zateći će te tišina vekova. Pedesetgodišnja izgradnja samostana, primjera manuelinske arhitekture, započeta je 1502. prema uputstvima kralja Manuela I., kao spomenik uspešnom putu Vaska da Game u Indiju (koji je u manastiru i sahranjen), a finansirana je porezom na istočne začine.

Najstariji deo Lisabona je kvart Alfame uskih uličica. Tu se može uveče u restoranu “A Severa” čuti istorija specifične portugalske muzike, fado, muzike koju svi razumeju iako ne razumeju jezik, jer peva o ljubavi. Prvo su ga pevali muškarci, prva žena koja ga je zapevala bila je Severa, a najpoznatija Amalia Rodrigez. Pevača obučenog u crno prate dve gitare, klasična španska i fado gitara, a dok se sluša fado, ne jede se, kelneri ne služe, samo se sluša, i uživa.
Ne sme se propustiti Oceanario, ogroman akvarijum, izgrađen za svetsku izložbu 1998, celovit svet 5 okeana gde šetate između ajkula, nasmejanih raža, pingvina i ostalih poznatih i manje poznatih stanovnika okeana, sa mikroklimama svojstvenim svakom delu (Antarktik, Atlantik, Pacifik, Indijski okean, otvoreni okean).

Na kraju luke je železnička stanica Cais do Sodre s koje polazi linija 4, voz prolazi pored lepih mesta na Atlantiku i završava u gradiću Kaškaiš (Cascais) u kojem je evropska elita zaštićena provela II svetski rat, bajkovit gradić sa prelepim peščanim plažama na okeanu, stotinama barki u luci, keramičkim tablama naziva ulica (poželeh da ponesem jednu).

Pa na kraju, kad odlazi, svako nauči nešto od muzikalnog portugalskog jezika – Saudade Lišboa, nedostaje mi Lisabon!