Za 40 godina poprilične razlike se vide u sistemu školovanja.
"Ništa na svetu ne donosi toliku sreću kao sanjarenje."
(Ogist Roden, francuski skulptor,1840–1917.)
U našem narodu veoma je razvijena upotreba čajeva. Maltene nema boljke za koju nije napravljena neka kombinacija lekovitih biljaka. Travari će vam napraviti lek za sve, od bezazlenih zdravstvenih problema do onih protiv najtežih bolesti. Činjenica je da su čajevi često odlična dopuna lekovima, a da kod blažih zdravstvenih problema mogu biti sasvim dovoljni za lečenje, pa ih treba koristiti.
Imam i jednu čajnu anegdotu. Stiže mi mlada dama, primim je, a ona zapita: "Znate li kako sam došla do Vas?"
"Ne znam, neko ti je preporučio?"
"Čekam u redu u apoteci, i tražim uvin čaj. Bakica iza mene pita me zašto kupujem taj čaj. Rekoh, zbog mokraćnih tegoba. A bakica mi kaže: Dete, spusti se onom ulicom do bolnice i potraži Dr. Sanjarenja, ne leči se sama!"
Eto, nikad ne znate gde ljudi mogu dobiti informaciju ko im može pomoći. Zaključak? Treba koristiti čajeve, čak češće nego što to radimo, ali nikad napamet, poželjno je prvo sigurno postaviti dijagnozu i uskladiti sve metode lečenja.
Izložba lekovitih biljaka uslikana je za Zlatiboru.
Radila sam na recepciji autokampa preko leta i svakog dana je svraćao lokalni zavodnik, pokušavajući da me stavi na svoju listu pobeda. Druge je uspevao da osvoji,
mene nikako. Svaki put bi pitao isto: “Što mi kradeš poštu?” i uvek poveo drugog svedoka da mu potvrdi uspeh. Posle desetak pokušaja reših da ga malo naučim pameti,
pa klinački napišem sve znakove interpunkcije i stavim u kovertu. Kad se gospodin uobraženko pojavio u pratnji nepoznatog novog svedoka, predadoh mu kovertu uz osmeh:
“Evo, ne kradem ti više poštu”. Sav ponosan, on se udalji sa svedokom, otvori “pismo” i videh besan izraz lica. Svedok se presavijao od smeha. Nakon objašnjavanja,
“Don Žuan” ode trajno, a svedok ostade. Nije uopšte bio moj tip, pa ga i ne primetih dok je čavrljao.
“A mogu li ja znati šta je ono pismo značilo?” zapita me.
“Savršeno ništa, samo ću ja biti vrlo daleko dok on to shvati!”.
“Mislite da tako slabo kapira?”
“O, da, kao bojler kad je pun kamenca!”
To mi je bio omiljeni odgovor otkad je majstor iz mog slabašnog bojlera izvadio poveću količinu kamenca. Niko nije umeo na to da mi odgovori.
“Mislite, zbog koeficijenta prenosa toplote?” zapita me svedok.
E, tada sam ga primetila. Pa i nije loš! Zanimljiv momak!
...Proći će podosta godina
pa će se ljudi opet sjetiti
gvozdenoga puta,
te će ispotekare obnoviti ovaj put.
Samo njim do Višegrada neće putovati putnici radi potrebe i posla, već ljudi od zabave serbez odmorišta i uživancije...(proročanstvo Mitra Tarabića)
..Jedna od najlepših železničkih trasa na svetu do 1974. godine prolazila je Mokrom Gorom.
Pruga uskog koloseka je Beograd povezivala sa Sarajevom. Pedeset godina je ova pruga otvarala vrata u svet Mokroj Gori.
Parnjača se probijala kroz stenovite tesnace i visoke useke između Šargana i Mokre Gore, trasom na kojoj pruga pravi neobičnu putanju u vidu broja 8. U svetu jedinstvenom osmicom, spletom tunela i mostova, vešto je savladana visinska razlika od 300 metara od Mokre Gore do Šargana.
Prolazeći trasom čuvene osmice dugom 13,5 kilometara putniku je bilo gotovo nemoguće da odgonetne kojim je pravcem prošao voz i kuda tek treba da prođe. I kao što se po proročanstvu čuvenog kremanskog proroka Tarabića izgradila pruga tako je i ugašena. Gvozdena kola i gvozdeni put kako je govorio Tarabić, nestali su ali će opet doći vreme kada će ljudi obnoviti taj gvozdeni put kojim će ljudi ići radi odmora, zabave i uživancije.
I dođe to vreme, i obistiniše se reči proroka Tarabića. Čuvena šarganska osmica ponovo oživljava kao turistička atrakcija. Lokomotive su već stigle. I vagoni...
Bronji turisti iz zemlje i sveta već uživaju u idealnom spoju nedirnute prirode i dahu starih vremena.
(tekst s neta, fotografije moje)