Ja sam totalno zbunjena i izgubljena. Jednostavno, ne mogu razumeti sve te silne priče o implikacijama globalne krize na  naš  svakodnevni zivot, pogotovu na nivou lokalne  ekonomije. Šta više, ja sam iznervirana  i totalno šokirana kojekakvim  pokušajima  naše vlade  da se, kao stimuliše lokalna ekonomija, te da se daju  podsticaji, da se kao "ubrizga" zdrav novac umesto "fiktivnog"  itd.itd. Sve je to, izvinite na izrazu, obično s.....
Da  vam objasnim: Živim u malom primorskom gradiću. Svi smo u  dugovima do grla. Turistička sezona ravna nuli - nikoga  nema, niko ne  dolazi, niko ne najavljuje da ce doći. Za Uskrs,  iznenada kod Mate u panision dođe neki Amerikanac. Traži apartman. Ima slobodnih! Amerikanac ostavi 100$ na recepciji, uze ključ i ode da obiđe apartman. Mate zgrabi lovu i otrča do mesara da mu vrati dug za nabavljeno  meso. Mesar uze pare i ode da plati dug svom  dobavljaču.  Ovaj je bržebolje otrčao do farme da plati  prase seljaku
za koje je dugovao još od Božića. Seljak uze  pare i otrča do lokalne "mlade" koja mu je duže vreme davala na kredit i zapretila da ce početi uračunavati i kamate. "Mlada"  dotrča u Matin pansion da plati  dugovanja za sobu još od prošle godine. Mate uze pare, a  Amerikanac siđe u tom momentu i reče da mu ne odgovara  apartman. Mate mu vrati njegovih 100$ i Amerikanac ode.
Svi u našem mestu su zaključili da iako nije bilo neke velike zarade od tog Amerikanca, bar su uspeli vratiti dug i da nema razloga za brigu.
Zašto naša vlada ne uradi isto?  Zašto nas prepadaju tom globalnom krizom?