Valcer

Da mi je bilo

isušiti more,

išekati luku,

prošetati s tobom

rukom pod ruku.

Šetati tamo poljima

morske trave.

Rukom pod ruku

u širokom luku.

(Kakva bi sve našli blaga)

Potražio bih za te

dva jastoga žuta,

odmah na početku

morskoga puta.

Da mi je bilo

dodirnuti ribu smokvicu,

uzeti za trak hobotnicu.

Teutino žuto zlato

da mi je bilo.

Da mi je bilo

potražiti za te

Marinu krunu.

Da mi je bilo

išekati more,

isušiti luku.            (Željko Kuluz)

Tišina, oblaci crni

Dva srebrna krila u omči vezana

Tri brezova lista u jelovoj šumi

                   izgubljena

Na obali kamen, u belom mesu

                   pukotina.

Mlada žena sobom obuzeta

Tamna voda vetrom nenačeta

Moja duša strepnjom uzburkana

J. Ikonomovski, 1986.

Za  Osejavu

ne bježi, nećeš pobjeći

ni noć nije pobjegla

ni dan

ostani, ne bježi

cvijet koji ne rodi

neće se više roditi

zato ne bježi

ne bježi, cvjetovi nisu za uvijek

ni plodovi nisu za uvijek

ništa stalno nije

(Kuluz)

Za Iluziju, kao što obećah. Moj 100.post na ovom blogu.

(Kad mjesec plovi mornari šetaju – mornarska uzrečica)

Kad mornari plove

Mjesec šetajuć srebren’

poljubce prosipa  morem.

Mornari ih u svoje

modre mornarske vreće

grabe.

(More se ziba)

Mjesec kad plovi

mornari ljube,

beskrajno ljube

svoje drage.

Srebrene poljubce

iz svoje modre

mornarske vreće

vade.

(More se pjeni)

Kad mjesec plovi

mornari šetaju

svoje drage

(Kuluz)

Obećano Baladaševiću

Noći tamna, gde je ona?

Meseče! Ne skrivaj se,

Pokaži svoje lice.

Potraži je po parkovima,

Da li je omamljuje miris lipe?

Noćne ptice, vidite li je?

Da li vam se njena pesma pridružuje?

Moćne vode dveju reka

Plovi li u čamcu drago lice?

Noćni vetre, nađeš li je

Donesi je,

Meni, u naručje.

(J.Ikonomovski, 2000)