U srcu mom je jedno jedinstveno jezero koje postaje sinonim bisera ili biser asocira na njega, Ohridsko jezero. Ko je bio tamo? Mnogi. Ko je čuo za njegove lepote? Svi. Jedno je od prelepih mesta gde bih mogla živeti. A vraćam mu se često, toliko često da su mi rekli da ću se oroditi s tim jezerom. I jesam, čak sam i sina tamo oženila, snajku odande uvezla, s najlepšim makedonskim imenom. Jedinstvena flora i fauna čine Ohrid jednim od najvećih bioloških rezervata u Evropi i predstavlja retku zanimljivost za istraživače, koji su ovo jezero nazvali „slatkovodno more". Pojedine vrste koje u njemu žive ostaci su prastarog biljnog i životinjskog sveta Evroazije. Riblji svet jezera, sa 17 različitih vrsta, zaista je neverovatan. Najpoznatije su dve vrste endemskih ohridskih pastrmki, letnica i belvica, jegulja koja može dostići i do 1,5 metar dužine i mala riba plašica, od čije se krljušti pravi čuveni ohridski biser. Ove riblje vrste su pravi izazov za ribare i gozba za gastronome, naročito za one koji probaju pastrmku pripremljenu na čuveni „ohridski način".
Svako je odande poneo najlepši suvenir, ohridski biser. Ima ga mnogo, ali nisu svi "pravi". Samo tri porodice prave original biser, preko sedefnog jezgra premazuju sloj presovane krljušti ribe plašice. A gde je Biljana platno belela? Ovde.
Ohrid leži u dnu Ohridskog polja, na osamljenoj krečnjačkoj hridi (792 m), koja se diže visoko iznad Ohridskog jezera (695 m). Po takvom položaju na hridi ('vo hrid', 'o hrid') došlo je slovensko ime Ohrid.
Karakterističan je po brojnim manastirima i crkvama (na teritoriji Ohrida pravoslavnih crkava i manastira ima koliko i dana u godini - 365), prozirnom jezeru, centralnim gradskim trgom na kome se nalaze penušavi vodoskoci fontane čiji reflektori osvetljavaju razgranato stablo javora - Činar, koje raste tu već oko devet vekova, zatim po ostacima koloseuma, koji se trenutno obnavlja, a koji su izgradili Rimljani.
Zbog svojih karakteristika i lepote Ohrid i Ohridsko jezero su od 1980. godine na spisku svetskih baština Uneska.
Smešten na obalama Ohridskog jezera, grad Ohrid je jedna od najstarijih naseobina u Evropi. Izgrađen uglavnom između 7. i 19. veka, Ohrid se ponosi najstarijim slovenskim manastirom (Sveti Pantelejmon), a u njemu ima više od 800 ikona vizantijskog stila, koje datiraju iz perioda od 12. do kraja 14. veka. O njihovom značaju svedoči i podatak da se, posle zbirke u Tretjakovskoj galeriji u Moskvi, zbirka ikona iz Ohrida smatra najvažnijom na svetu.
Od jedne do druge granice s Albanijom nižu se ljupka mestašca sa prelepim plažama. Ne treba nijedno preskočiti, od Ljubaništa i Peštana na jednoj strani do Radožde na drugoj.
No najlepši dojmovi se nose sa područja manastira Sv. Naum koji je smešten na brdu iznad izvora Crnog Drima. Obavezna je vožnja velikim jezerom, no malo ko se seti da se čamcem na vesla provoza preko jezera koje čine izvori, gde se stotine izvorčića ispod peska i kamena spajaju u jezero, koje onda kao reka Crni Drim ističe u Ohridsko jezero, prolazi kroz njega i izlazi kod Struge. Boje koje se tu mogu videti i bistrina ledene vode jednostavno se ne mogu opisati, treba ih doživeti.
Ima li negde lepših zalazaka sunca nego na Ohridu?
Kako je dobro biti kofer koji pronalazi lepe poglede na svet!
Pogled s visine na neki grad ili kraj je ono što uvek želimo da zapamtimo. Penjemo se na tornjeve i vidikovce, samo da vidimo panoramu koja će nam ostati u sećanju za ceo život! Ne može to uvek biti pogled na luku Busan u Koreji.
Ne penjemo se baš svaki dan na Ajfelov toranj da vidimo nezaboravnu panoramu Pariza.
I Beč je veoma lep kad se gleda s Dunavskog tornja.
Grad hiljadu zlatnih tornjeva, Prag, prekrasan je odakle god ga gledali.
Hajdelberg se gleda s dvorca. Ah, kakav pogled!
Milano se obilazi autobusom, može se mnogo videti.
Ali tamo sam najviše volela pogled odozgo...s galerije u milanskoj Skali.
S vidikovca u Istanbulu nezaboravan je pogled na Mramorno more, zaliv Zlatni rog i Bosfor.
Svi slikaju pogled na Barselonu sa katedrale Sagrada familia. Ali jedinstven pogled na grad je s vidikovca na brdu Montjuic.
Sarajevo je grad šarma. Nezaobilazno bez ulaska u Baščaršiju.
I ako sve te poglede začinimo jednim posebnim, na balkanski valcer koji je plesalo 11 parova iz 11 balkanskih zemalja na balkanskom kongresu u Ohridu... kompletni smo. Moja gazdarica je plesom predstavila svoju zemlju.
Beč me oduševio svime osim odnosom prema liku i delu Johana Štrausa mlađeg. Dok se Mocartu poklanja pažnja na svakom koraku, Štrausa kanda smatraju zabavljačem, neozbiljnim kompozitorom? Njega, kralja valcera? Bila sam uvređena što je njegov muzej tako skroman. Ne biste ga lako ni našli da se neko pametan nije setio da kod ulaza napravi restoran "Tročetvrtinski takt" U muzeju je sve krajnje jednostavno, ali toplo podseća na velikana. Johan Štraus mlađi (Johann Strauss jr) živeo je od 25.10.1825. do 3.6.1899. u Beču. Čuveni austrijski kompozitor, dirigent i violinista bio je proslavljeni "kralj valcera" i predstavnik klasične bečke operete. Kocertnim turnejama po Evropi i SAD širio je slavu svoje muzike. Komponovao je 168 valcera (na čemu mu od srca zahvaljujem), 117 polki, niz četvorki, marševa, mazurki, galopa i 16 opereta. Klasični bečki valcer umetnički je usavršio i podigao ga na nivo koncertne orkestarske muzike. Svojom raspevanom i prijemčivom melodikom njegovi su valceri osvojili svet i ostali popularni do današnjeg dana, a najpoznatiji su svakako "Na lepom plavom Dunavu" i "Priče iz bečke šume". U muzeju se nalaze predmeti koje je koristio Johan i porodične fotografije.
U Stadtparku najlepši je Štrausov spomenik, tu mu se bar Beč odužio za slavu kojom ga je ovenčao. Klanjajući se senima velikana, pokušala sam naći suvenir koji će me uvek podsećati na Beč. Ima li nešto lepše, a jednostavnije od figurine Štrausa kako svira na svojoj čuvenoj violini? Sada je stalno pored mene. (photos by sanjarenja56)