Prvi je ostavio duboke tragove u njenoj duši. Čuvala je dugo malu presovanu ružu, onu koju joj je doneo na prvi sastanak, sakrivenu u košulji, da ne vidi niko. Bila je to njena dragocenost, simbol ljubavi. Nisu mogli zajedno, ne zato što je nije voleo, niti što ona njega nije volela, nego što nije bilo dozvoljeno. U pesmama je sačuvala uspomenu na njega zauvek. Pamte se i dan danas, ali nikad nisu nastavili.  
   Slobodan se  pojavio kad nije trebao i to mu je bila  nesreća, krivica i greh. Zaljubio se u trenu, bez ostatka i rezerve, srce bi iz grudi da izvadi i dade njoj. Ona pak nesposobna da voli novog, kivna na sav muški svet, a nesvesna toga. Prihvatila je udvaranja preko volje, bilo joj žao. Obožavao je kad ona svoju dugu kosu prebaci preko levog ramena, tad ju je najviše voleo. On se zaljubljivao sve više, ona sebe ubeđivala da joj je dobro s njim, da će ga zavoleti. Kovao je planove, kule u vazduhu gradio, video njihovu zajedničku budućnost. Jurio za njom gde god bi otišla, samo bi osvanuo pred kućom ili hotelom. Poklonio joj muzičku kutiju  u kojoj je  mala balerina plesala valcer „Fascination“. Pomalo ju je gušila njegova ljubav i zahtev da mu kaže te dve slatke reči. A one nikako da joj pređu preko jezika. Pomenula mu je malu ružu, nije trebala. Od tog trena vezao se za nju i u svakom pismu tražio ružicu. Konačno mu je poklonila, jer joj je bilo žao. A sažaljenje je loša baza za ljubav. Krila je dobio kad mu je ružica stigla, knjigu počeo da piše. Ona je pokušavala da ga malo umeri u izražavanju ljubavi, nije uspevala, na sve je reagovao vrlo bolno. Reče joj da je kod nje sve naj, ona ga najbolje poznaje i najviše muči. Svaki njen korak povlačenja  propratio bi silovitim napredovanjem. Kriv a nekriv. Osećala se zagušenom, udavljenom. Konačno, rekla mu je da ne ide tako dalje, da ga ostavlja. Krik se prolomio njegov, sve su brane popucale, reke se izlile. Ona je ostala neumoljiva. Dolazio je, molio. Ništa. Pisao, vraćala mu pisma. S vremenom sve je manje pisao, a sve bolnije. Mislila je, zaboraviće. U međuvremenu brojna je srca slomila. Vraćala nekrivima za ono što oni nisu uradili, svetila se nesvesno za prvog.
   Kad je upoznala svog supruga, mislila je da je kraj njenom traganju. Stamen, čvrst, postojan u izražavanju ljubavi, činio joj se čovekom koji zna šta hoće i ume to da sprovede, ne kao prvi. Dopalo joj se to, nije znala da će joj se o glavu olupati. Razvila se ljubav drugačija od one prve, ali s njene strane čista i iskrena. Kad je krenula  njemu na venčanje, zazvonio je telefon. Slobodan se javio, tražio da je vidi. Doneo je knjigu posvećenu njoj. Nije ga videla, otputovala je u pratnji oca, rešena da ne popusti. Kasnije je stiglo pismo u kojem je rekao da je knjigu iscepao, da stihovi nemaju vrednost kad ih ona neće.
   Njene bračne godine su tekle s oscilacijama, vrlo srećno pa manje srećno. Što je više popuštala, mirnije je bivalo, pa je naučila da previše popušta, mira radi. Jednog dana srela je Slobodana, na ulici su se sudarili pogledi, njegove se usne razvukle u osmeh, pritrčao je. Seli su  u parku da popričaju. On se oženio ženom koja ga je jako volela, imali su ćerku, bio pred razvodom, nije išlo. Ubeđivala  ga je da vredi spašavati brak, jer ga  ta žena voli onako kako ona nije umela. Slušao ju je i stalno dizao oči ka nebu, nasmejan, u neverici što je vidi, kao da je Bogu zahvaljivao. Kad su se rastali, ušla je u autobus, on joj je mahnuo, pa se setio, u panici viknuo: “Kako ti je sada prezime?“ Viknula je odgovor, glas se izgubio u škripi točkova, da li je čuo?
   Nije ju tražio. Znala je gde je, šta radi, ali ni u najgorim danima svoga braka nije ga poželela potražiti. Zar ponovo srce da mu slama? Na to nije imala pravo. I posle više godina  listala je novine detaljnije nego obično. Jedne poznate oči su je pogledale na strani s čituljama, pretrnula je. Slobodan je umro, u potpisu ćerke, dopisuju mamu. Znači, dobio je i drugo dete, ali se razveo. I taman da sklopi novine, primeti drugu čitulju. Njegova saradnica napisala je odu svom šefu, kojeg je očigledno volela. Najnežnije reči ljubavi zažuborile  su iz nje. Nekako je bila mirnija kad je to pročitala. Nadala se da je bar na kraju voleo i bio voljen, kako je zasluživao. Otvorila je muzičku kutiju i balerina je počela da se vrti uz „Fascination.“

 

muzicka kutija