Slikar je celog života oženjen bojama, samo modele i motive menja. U najboljem slučaju uzeće svoju muzu za životnu pratilju, kao Dali.
Vajar ne može bez lepih oblika, u svemu ih traži, kamen mu šapuće šta iz njega da iskleše. Često ostaje sam, kao Mikelanđelo.
Pesnik je u srećnom braku s metaforom, ma koja da mu je žena povod za rime. Najčešće i želi da mu je inspiracija nedostižna, jer onda vernije čežnju u stihove pretače, kao što Desanka Maksimović insistira u antologijskoj pesmi "Strepnja"..
Samo običan čovek voli običnu ženu i vidi u njoj sve ono što ona jeste, a ne ono što bi želeo da vidi. I obična žena voli običnog čoveka, nalazeći da je savršen samim tim što ga voli.
Da li je bolje biti s genijalnim umetnikom ili s običnim čovekom? Zaključak svako izvodi sam.