Bonaca (1. razred gimnazije)
Tišina. Veče nečujno šapuće svoju uspavanku. Plavičasti veo sutona teško se spustio na mirno zrcalo mora. Usnuli su borovi na obali i ljetni povjetarac u smirenom naručju njihovih grana. Posve je tiho, tek se poneki lijeni valić lagano razlije oko izlizanih nogu ogromne hridi što se kao vjerni pas nijemo nadvila nad more, prkoseći svim burama i kišama. Zapadno od hridi raširili se bijeli skuti glatka žala. Uz mali, drveni kej drijemaju ribarske brodice, a u zavjetrini šute seoski kućerci. Na kraju sela, u okrilju borovog šumarka, šćućurila se malena ribarska kućica. Kroz mutna okna prodire tek poneki blijedi treptaj petrolejke, svijetlim zmijama šarajući rastinje i grubo sklepanu kućicu umornog psa, što jednim okom pospano žmirka u tamu.
“Bonaca je. Možemo na ribanje”, prozbori nečiji glas, opor kao i ova priroda, kamenje, posivjelo šikarje i crne goleti hridi, stoljećima nemilosrdno šibane vjetrovima i oplakivane morskim valima. Veče je provirilo u kućicu, nečujno se prišuljavši pored sivila kamenih zidova.Unutra, na starom tronopšcu, sjedi još strariji ribar, vezujući udice parangala. Naborana lica i pogrbljena šuti starica, miješajući jelo u pocrnjelom kazanu nad usplahirenom vatrom ognjišta. Mlada žena plete čarape od grube vune, s vremena na vrijeme bacajući pogled na čovjeka što spava na postelji pored nje. Tamnooka beba zabavlja se u košari krpenim pajacem. Svi šute. Osjeća se težak pritisak sumora bliske jeseni. Čak je i beba tako neobično tiha.
Najednom u luci seoceta zažmirkaše ribarske svićarice. “Ćaća, vrime je!” tiho izusti mlada žena, bacivši kratak pogled kroz prozor. Starica ostavi kuhaču i prodrma spavača:”Ajde, Ive. Iđu”. Večera na brzinu. U tišini. Samo muklo lupkanje drvenih žlica.
Ubrzo se vrata sa škripom otvoriše i zatvoriše za ocem i Ivom. Beba uznemireno protestira prodornim plačem. Mati je uze na ruke i ljuljaše je tiho, pjevušeći neku staru, prastatu uspavanku, sve dok san ne sklopi djetetove okice. Onda ga lagano spusti u košaru i s uzdahom nastavi pletenje. “Sutra mu je rođendan, a nemam ni kolača za njega”, prošaputa, nježno gledajući maloga.”A kad su nami slavili rođendan?Je! Bilo nas je sedan i jedva smo kruva imali. A ni danas nije puno boje, ćerce moja!” mrko odvrati stara.
Noć se spustila nad kraj. Pas zaklopi i drugo oko i utone u carstvo snova. Žućkaste zvjezdice svićarica promicahu mirnom površinom mora. Negdje tamo, u jednoj bezbroj puta krpanoj gajeti, otac i Ive ribare za svoju porodicu. Šta će tata donijeti bebi za rođendan? Vjerovatno ništa, jer ovdje je svaki dan isti, težak i naporan, bez radosti. Mališan će primiti par poljubaca burom ispucanih usana I čestitanja koja njegov mali mozak neće razumjeti. I opet će sve teći kao i prije. Polagano..umorno…nečujno…
Mjesec je načas otkrio djelić svog okruglog lica i ponovo nestao u oblacima.. Kratko vrijeme rominjaše sumorne kapi kiše, monotono lupkajući po oknu. Probuđen, pas umorno gunđaše na tu vlažnu hladnoću što mu kroz gnjili krov kućice dosadno kapka na pospane oči, uši, krpeljave noge. Kiša ubrzo prestade. Mlada žena žurno završi posljednje očice čarapa. Spremivši ih u škrinju, nježno pokri bebu koja se otkrila.
“Blago se njemu” uzdahne starica. “Ča on zna? Ide, pije i spava i to mu je vas posal. E, da mi se vratiti u njegove dane”. Snaha je pogleda. Staričine oči su zurile negde preko svega, u prazno, ali kroz tu prazninu ona se vraćala u mladost, onu tužnu, gorku, ali ipak – mladost!
Daleko na jugu zatrepta jedna zvjezdica. Dolje, u tmini, pale se novi nizovi malih iskri, znak da još nekoliko ribara kreće na svoj teški posao. Do uha dopire tek škripa osamljenih koraka, režanje nekog psa i zamah vesala kroz vodu. Tren kasnije sve se utiša, da bi se čulo tek jednolično valjanje samotnih valića po žalu. Na istoku se upalila još jedna zvijezda. Pas ponovo spusti glavu na sklupčane noge. Kroz granje maslina i borova tiho pirnu večernji povjetarac.
14/04/2008, 11:38
Uuuuuuhhhh, bas sam uzivala citajuci! Par poljubaca sa ispucalih usana, ponekad znaci najvise : ))
14/04/2008, 11:45
Pinokio, izdržala si čitanje do kraja? Onda ti zaslužuješ poljubac!
14/04/2008, 11:51
uživeh se u priču, pa još žmirkam. samo ne znam dal' zbog petrolejeke ili par suza što nekontrolisano kanuše.
Prijatno!*
14/04/2008, 11:56
Ziva prica a opisuje tako miran zivot, miran bas kao bonaca.
14/04/2008, 12:02
Domaćice, te suzice bi bile kompliment od seke koja itekako zna da piše!
14/04/2008, 12:04
Shadow, priču napisah u 8.razredu osnovne škole, doradih malo u prvom gimnazije, i eto je sada, kad (matora) ne umem više tako da pišem. Jezero inspiracije pretvorilo se u baricu, pa tek posle neke kiše bude dovoljno za neku taze priču. Šta ću :)
14/04/2008, 12:28
Ispuniću sebi želju baciću te u okean, u jednu nedelju! Kad sve vrvi od poljubaca i moja malenkost ga preko tarabe tebi baca :)
14/04/2008, 12:32
Baladašević, ovo je kanda bio komentar za moj komentar na tvom postu? Štamparske greške se dešavaju, zar ne? Meni baš često.
14/04/2008, 13:51
: ) to je to...POZDRAV...I jos jednom : )
14/04/2008, 13:57
Hvala, Xenija! :)
14/04/2008, 14:12
Eh da sam danas imao ovakav dan , a ne haos na poslu i u glavi...ali svakako ova priča mi je prijala, nekako me smirava.
14/04/2008, 15:13
Ne! Ja ne grešim! :)) Ovo je bilo na: "kad (matora) ne umem više tako da pišem. JEZERO inspiracije pretvorilo se u BARICU, pa tek posle neke kiše bude dovoljno za neku taze priču"
Pa moram da ponovim: U OKEAN ĆU DA TE BACIM
!!!!
14/04/2008, 15:18
Vladice, želim ti manje dana s haosom, a više sa smirenjem i vedrinom!
14/04/2008, 15:19
Baladašević, pa dobro, ako si rešio da me baciš u okean, nemoj duboko, gde ima ajkula...:)
14/04/2008, 15:20
Ovo je super - treba otvoriti turističku agenciju i u ponudu staviti 15 dana ovakvog života - za menadžere - antistres terapija i dijeta. Hm, samo što nešto slično već postoji na Čigoti :-)))
Dobro, ali ovde bi moglo da se uključi u ponudu izležavanje umesto rekreacije :-))))))))))))))
14/04/2008, 15:27
Divna prica.Kada sam procitala kada je nastala,odusevih se.**
14/04/2008, 15:35
Tekstopisac, ne bi se baš odmarao da si u organizaciji ove Bonaca agencije otišao na odmor!
14/04/2008, 15:38
Principessa78, Cesarica je želela priču o moru, pa sam se setila svoje stare priče. Pisuckala sam od prvog osnovne, recitovala po svim priredbama, zabavljala druge i sebe, i samu sebe obradujem kad ponekad pročitam nešto od sačuvanih priča. Evo, da malo i vama obojim dan nekim starim vremenima!
14/04/2008, 16:13
Osetih i povetarac i sve,ali mi fali recnik nepoznatih reci i izraza...:***
14/04/2008, 18:51
mene si uspjela ubaciti u Bonacu. izvrsna prica.
14/04/2008, 19:24
sanjarenja56, taman pomislim da me u pogledu tebe nista ne moze vise iznenaditi i ti me vesto razuveris... :) divno, zaista divno.
15/04/2008, 07:59
Verovatno je sada vise u pitanju manjak vremena nego manjak inspiracije.Ovo je super i drzalo je paznju do kraja.Zaista sam iznenadjena!Saamo pocinje da me nervira tema tvog bloga-oci mi ispadnu od ljubicastih slova na sivoj pozadini!
15/04/2008, 16:19
Tužna, to ti je kao da slušaš vranjanski! Pola reči ne razumeš!
15/04/2008, 16:20
Profesorlukic, milo mi je da ti se dopada!
15/04/2008, 16:20
Hyperblogger, puna sam iznenađenja, ne brini. Biće ih još!
15/04/2008, 16:22
Šiljka, i mene nervira isto! Ali na ovu podlogu stane malo, i posle zaista zamara. S druge strane, dopada mi se okvir i zato se uglavnom i držim kratkih formi. Nisu mi se mnogo dopali okviri u koje stane više.
15/04/2008, 16:23
Bonaca je napisana za Cesaricu, a ona je jedina nije pročitala! Šmrc!
16/04/2008, 19:09
Bravo! Sanjarenja1-56, ide tebi to. Sad ćemo te početi nagovarati da napišeš još. Tko zna što sve možeš naći u toj tvojoj bilježnici. Čekamo još.
16/04/2008, 20:10
Milord55, tebe sam i čekala! Vidiš da ne zamenjujem post dok se ne javiš :) Ima još u bilježnici, ne brini, joooooš dosta. Samo da vidim šte je pogodno za blog.