Mlada žena je sela na fotelju
jednog vrelog dana, pijući ledeni čaj. Došla je u posetu svojoj majci. Dok su
pričale o životu, o braku, o odgovornostima u životu i obavezama zrelih ljudi,
majka je zamišljeno prodrmala kockice leda u čaši i onda jasno i trezveno
pogledala svoju ćerku.
''Nemoj zaboraviti svoje prijateljice”, rekla je “One će ti biti sve važnije,
kako budeš postajala starija. Koliko god budeš volela svog muža,
koliko god budeš volela svoju decu, one će ti biti potrebne. Seti se da
povremeno odeš negde sa njima, da radiš nešto s njima. I zapamti da tvoje
prijateljice nisu samo prijateljice, one su tvoje sestre, tvoje kćeri i ostale
tvoje rođake. Biće ti potrebne druge žene. ženama su uvek potrebne druge žene.”
”Kakav savet”', pomislila je mlada žena. Pa upravo sam se venčala! Zar
nisam zakoračila u svet parova? Ja sam udata žena, odrasla, nisam
mlada devojka kojoj su potrebne
prijateljice! Moj muž i porodica koju ćemo stvoriti biće sve što mi je potrebno
da moj život učinim smislenim.
Ali ipak i nesvesna toga, ona je poslušala svoju majku; nastavila je da
održava veze sa svojim prijateljicama i tako sve više.. Kako su godine
prolazile, ona je polako shvatala koliko je njena mama znala o čemu je
govorila. I kako vreme i priroda stvaraju promene i misterije u životu svake žene,
a prave prijateljice ostaju oslonac za nju.
Nakon 40-ak godina življenja u ovom svetu, evo sta je naučila:
Vreme prolazi.
Život se dešava.
Distanca razdvaja.
Deca odrastaju.
Ljubav bledi.
Srca se slamaju.
Karijere se završavaju.
Poslovi dođu i prođu.
Roditelji umru.
Kolege zaboravljaju usluge.
Muškarci ne zovu onda kad su rekli.
Ali prijateljice ostaju tu, koliko god vremena i milja bile daleko od tebe. Prijateljica
nikada nije toliko daleko da ne može biti tu kad je potrebna. Kad budeš
morala usamljenim putem i kad budeš morala sama, tvoje prijateljice će biti tu,
sa strane, navijajući za tebe, moleći se za tebe, intervenišući u tvoje ime...
I čekaće te na kraju, širom otvorenih ruku! Nekada će čak prekršiti pravila i ići
sa tobom. Ili će prileteti i izneti te sa
opasnog puta!
Drage moje, svet ne bi bio isti bez vas, ne bih bila ni ja. Kad smo započele
ovu avanturu zvanu ženskost, nismo imale pojma o radostima i tugama koje su čekale
na nas. Niti smo znale koliko ćemo biti potrebne jedne drugima, na raznim
etapama...Sad znamo.
13/04/2008, 08:36
verovatno je tako. Obično žene posle udaje , bar u mojem kraju postaju zatočenice braka.
13/04/2008, 08:55
Ima istine u ovome.Nazalost,otkako sam u braku moje prijeteljice me se ne sete tako cesto.Cast izuzecima-njih cuvam kao malo vode na dlanu.
13/04/2008, 09:06
Neverovatno! Ja sam celu noc provela u razmisljanju o mojim prijateljstvima i nisam mogla da prekinem dok nisam napisala nesto .. i sad vidim ovu tvoju divnu pricicu ... telepatija! Mislim da sam ovako nesto slicno citala i jako je lepo .. hvala na podsecanju!
13/04/2008, 10:33
"Kolege zaboravljaju usluge."
Treba samo naici na prave prijatelje,jer se cesto ispostavi da su oko nas svi "kolege"!
:***
13/04/2008, 11:01
Istina je!Nisam u braku ali imam dvije prijateljice,dva prijatelja i gomilu drugova i drugarica.Jednom davno,kada sam mislila da sam pronasla ljubav svog zivota,stidim se reci ali malo samo se udaljila od mojih prijateljica.A kada je poslije svega ostalo samo razocarenje,nista nisam morala reci.Uzele su me za ruku i povele u soping.Te iste veceri u provod.I nista,nista nisam morala reci.Ne govorim ovdje o gomili drugarica,vec o one dvije prijateljice.
13/04/2008, 11:41
Prijateljica nemam. Uvek sam se bolje razumevala sa muskim rodom. Umeju i oni na kraju da zabrljaju, ali me nikad nijedan nije povredio kao prijatelja. Mozda i gresim!
13/04/2008, 11:45
Ipak nama dvjema ista osoba šalje mailove:)
Moji su drugovi biseri rasuti po cijelom svijetu..
njegujem prijateljstva i mnooogo mi znače.
13/04/2008, 12:03
U najtazim trenucima vidis ko ti je prijatelj,a ko nije...POZDRAV
13/04/2008, 12:06
E, lepo si nam rekla, nama muškima. Znači d ti se više ne javljamo. Vladice, čuo si. Strašno.
13/04/2008, 13:42
Moji prijatelji i knjige su moje bogatstvo.Okruži se sa pet dobrih ljudi i ti si srećan čovek.Ako ih imaš više utoliko bolje.Moji prijatelji,računam tu i muške i ženske,a nema ih puno ,su ona slamka koja je uvek tu da se uhvatim.Naravno,i ja sam za njih uvek tu kad zatreba.
13/04/2008, 16:09
nacelno si u pravu. medjutim moram dodati da je ista stvar i sa muskarcima. nigdje nije zapisano ko nam moze biti veci prijatelj. ta karakteristika nema pol. danas imam jednog prijatelja i presretan sam. jako puno ''boljih poznanika'' . a nekad sam mislio da me svi vole. zivot nas nauci svemu.
13/04/2008, 16:17
Najvaznija stvar na svetu.. tuga koja se podeli sa prijateljima je 2 puta manja..sreca je 2 puta veca..Imam ih par, ali jako,jako vrednih. :**
13/04/2008, 18:28
sanjarenja56 - dakle, ovaj put si me pogodila u bolnu tacku. Svi moji prijatelji iz mladosti su razvejani po celom svetu. Valjda je to prokletstvo nase generacije i ovog vetrovitog Balkana. Veze su pukle i ostao je samo bol :((
14/04/2008, 10:03
Vladice, često je tako i u drugim krajevima, bar na ovom šašavom Balkanu.
14/04/2008, 10:05
Šiljka, neguj ti njih! Ima ljudi koji se nerado prvi javljaju, uvek očekuju to od drugih, ali inače su osobe vredne druženja. Srećom, postoje SMS i internet, način da smo uvek u kontaktu za malo vremena, pa se i susreti lakše dogovore.
14/04/2008, 10:07
Cesarice, to je telepatija. A videćeš danas da još ima telepatije, održaću obećanje koje sam ti dala pre nekoliko dana!
14/04/2008, 10:07
Tužna, nažalost si u pravu, kolege su daleko češće od drugara i prijatelja.
14/04/2008, 10:10
Principessa78, bolje je imati dve prave prijateljice nego gomilu lažnih. Negde sam pročitala da se naše bogatstvo meri brojem prijatelja iz raznih životnih doba. Ako imamo sačuvane prijatelje iz đačkog doba, pa iz srednje škole, pa s fakulteta, pa s posla, pa još nekoliko nedavno stečenih prijatelja, i sve održavamo, onda smo bogati. Dobro, prijavljujem se za porez, bogata sam!!
14/04/2008, 10:13
Pinokio, sigurno je bar jedna dama zaslužila da se nazove tvojom prijateljicom. Možda joj samo nisi dala šansu?? Lepo je imati i ženske i muške prijatelje.
14/04/2008, 10:14
Donna, to smo već primetile. Ali nije naodmet, zar ne? Kad su mejlovi dobri, vredi ih širiti, dok nas ne posluži inspiracija i sami nešto ne napišemo.
14/04/2008, 10:15
Xenija, teški trenuci su ispit i za prijatelje i za nas same.
14/04/2008, 10:16
Baladašević, priča je bila o prijateljicama, ali to ne isključuje muške prijatelje, kao što sam odgovorila i Pinokio.
14/04/2008, 10:17
Sanjalice, tvoj komentar je komentar apsolutne ravnoteže. Stav sličan mome :)
14/04/2008, 10:18
Profesorlukic, muškarci su poznatiji po čuvanju starih prijateljstava od žena, zato sam i dala ovaj ((tuđi) tekst, radi podsećanja o značaju čuvanja prijateljica.
14/04/2008, 10:19
Altamoda, samo si 200% u pravu!!
14/04/2008, 10:23
Lilanina, moji prijatelji su odlazili po svetu i govorili da znaju da ću ostati i pisati im šta se ovde dešava. Blagosiljam internet, jer su se donedavno pisma gubila, a o dužini putovanja da ne govorim. Imam prijateljice i prijatelje rasute po celom svetu, ali im bar jedan lepi prilog mejlom pošaljem dnevno, ako ne celo pismo! A jednom u 1-2 godine dođu, i provedemo maksimalno intenzivno vreme, i samo nastavimo gde smo stali, daljina nam ne briše vezanost!
14/04/2008, 10:45
prijateljstvo, žensko, muško, kakogod, svetinja koja se čuva kao malo vode na dlanu, daje poseban sjaj našem životu. ne mogu reći da imam puno prijatelja, ali zato oni koje takvima smatram vrede neuporedivo više.
Prijatno!*
14/04/2008, 11:48
Sanjarenje56 - imala sam ja prijateljica. Imam i sada jednu, ali se bojim da je tako nazovem, jer su me sve prethodne razocarale. Ako me razocara i ova, bar cu moci da kazem da je nikad nisam ni smatrala prijateljicom : ))
14/04/2008, 12:22
Domaćice, dovoljan je i jedan prijatelj, ako je pravi, a što ih više (pravih ) imamo, to smo bogatiji!
14/04/2008, 12:23
Pinokio, da stekneš prijatelja, moraš zažmuriti na jedno oko, a da ga sačuvaš, na oba!