[ Lepota
]
28 Septembar, 2009 10:46
Obično napišemo priču, pa joj dodamo slike koje je ilustruju. Ko je raspoložen da počnemo s druge strane? Nanizaću slike, volela bih da raspoloženi napišu priču na koju su ih slike asocirale. Na kraju ću i ja napisati svoju priču.
28/09/2009, 11:10
Prva slika : nesto mracno i tajanstveno. Misteriozno. Privlacilo me je kada sam imala 15-tak godina.
Druga : planinarenje , svezina , odmor od svakodnevice.Veliki ranci na ledjima...stizemo do trece slike , isplatilo se :)).
Pored cetvrte prolazimo , stizemo na odmor do pete.A unutra svasta nesto , mmm.
Sedma , povratak u civilizaciju.
Srecan rodjendan , cestitam svima koji slave...
Deveta : Nova Godina , novi pocetak . Mamin svecani rucak i jos bolja vecera , porodica na okupu , prijatelji...glasam za nju !
28/09/2009, 11:29
Ilija Marković bi rekao:"Ono što nije za priču, to je za aforizam".Sve što si nam ponudila je za lepu priču,
ali ja ću prvo pohvaliti Jelenče jer je divno uradila zadatak, zatim ću pročitati sve druge priče, i na kraju se zadržati pored poslednje slike.
Čaše za mene imaju magičnu moć,/ti znaš zašto /
pa nam ostaje draga samo da nazdravimo.
28/09/2009, 13:12
Iza sedam gora i sedam mora ima jedno prelepo jezero. Tu žive mali vilenjaci,prekrasna krilata stvorenja uvek spremna za igru i zabavu.
U sumrak,kada se površina vode prošara mesečinom,oni izlaze iz svojih tajanstvenih kućica i uživaju u kupanju. Ponekad, kad je vetar dovoljno veseo, prenosi tonove njihovih neverovatnih pesama. Tada svim ljudima koji žive u blizini osmeh zatreperi u oku, a deca sanjaju najlepše snove.
( ja sam iskoristila samo prvu sliku :)
28/09/2009, 14:51
Bojim se bilo šta pričati da nepokvarim i predhodne priče i slike.Volim prirodu,prve četri slike sve opričavaju.Pozdrav za sve.
28/09/2009, 14:54
Jelence, ti si romantičnija duša nego što sam mislila :))) Dopada mi se tvoja priča!
28/09/2009, 14:55
Daco, mudro si eskivirala priču, pa, da nazdravimo!
28/09/2009, 14:56
Poluuspavanka, tebi je jedna slika dovoljna za priču! Maštovita lavice, eto i priče za tvoj blog!
28/09/2009, 14:57
Jovane, to je jednostavna kratka priča: Volim prirodu.
P.S. Knjiga ti putuje!
28/09/2009, 14:57
Hm, drustvo se dogovaralo gde ce slaviti rodjendan, a i sta ce popiti.
:)))))))
28/09/2009, 15:25
Talas, kratko i jasno...:))
28/09/2009, 18:40
dok magla skida koprenu sa reke i otkriva dugu kraj vodopada...
snovi se iz granja zelenog spuštaju u naručje...
i lagano putuju...
Prijatno!
28/09/2009, 19:46
Trazili smo mirno mesto za nas dom. Negde gde cemo sa prozora gledati kako se sumaglica spusta na kristalno cisto jezero.Gde reke teku bistre i hladne. Gde duge grle bucne vodopade. Gde zivotinje jos uvek imaju prirodna stanista. Da napravimo kucicu od drveta, koja mirise na tek rasecenu hrastovinu, gde ce svi nasi prijatelji biti dobrodosli. Da slavimo ljubav i prijateljstvo zauvek.
28/09/2009, 19:53
Domacice, lepa ti priča...snovidljiva...
28/09/2009, 19:54
Nesanice, ostadoh bez teksta! Prelepa priča, lepša od one koju sam zamislila nižući ove slike!
28/09/2009, 20:01
Hvala puno. Zasluga je tvoja, jer si me inspirisala ovim predivnim slikama. Sto bi rekao drug Andjelko "inspiracija na inspiraciju" :)
28/09/2009, 20:02
Nesanice, posle tvoje priče sve ostale biće blede...čikam malo muške pisce da se okušaju u maštanju!
28/09/2009, 20:12
U ranu zoru sunce nas je probudilo. Zaputili smo se niz reku do prelepih vodopada na kojima se igrala duga. Nizvodno u mirnom toku reke skrivala se kućica iz snova. Čega sve tu nije bilo! U toplo nameštenim sobama čekali su nas prijatelji s tortom i najboljim šampanjcem, da proslavimo rođendan moje ljubavi.
28/09/2009, 21:53
Ja nešto napisah, očito nisam se uklopila u tvoju zamisao:)))
Magla je, tajanstvenost jutra privukla me je na potok koji se preliva pretače, i skakuće veselo žuboreći sve dok se svom silinom ne obruši niz padinu stvarajući vodopad koji pleni svojom lepotom.
Sve me na tebe potseća, i magla u kojoj sam te srela, i potok koiji smo smejući se preskakali. Silovitost vodopada potseća me na tvoj prvi poljubac.
Držao si me za ruku, poveo kroz šumu, na svakom proplanku si me dugo, dugo ljubio.
Drvena koliba u koju si me odveo, bila je palata kraljice.
Sećam se kamina, i pogleda na šumu, sećam se... sećam se...
Sve je bilo kao u bajci, nisam ti bacila kaktus na glavu, a ipak si klečao pred mojim nogama, svadba, torta...kako sam srećna..
Ispili smo šampanjac sreće,
pa si popio još jedan,
pa belo vino, da se slaže sa mojojm venčanicom,
pa nešto žestoko da budem žestoka...
pa..pa...
vucibatino pijana,
kako samo možeš toliko da ločeš?...
i ja sirotica popih samo dve tri flaše rujna vina....
nisam mogla više, pala sam pod sto...
28/09/2009, 21:57
Anam, priča je za desetku! Uklapaš se u moju zamisao itekako! Dobijaš dupli sladoled za nagradu!
28/09/2009, 22:07
Oh, hvala, ne mogu da kažem ne:)))
28/09/2009, 22:10
Onda sutra :))
Slažeš se i da nesanica zaslužuje sladoled? Mada su sve priče lepe na svoj način!
28/09/2009, 22:13
Svaka priča je na svoj način, kao što i mi nismo svi isti...baš sam htela da napišem ozbiljnu, srceparajuću, priču o ljubavi...ali otelo se:)))
Sutra:)))
28/09/2009, 22:13
Хм, код мене то ретко кад може. Није да нећу, али то код мене у највећем броју случајева иде сасвим другачије. Али је лепо видети да неко може и да му иде. Поздрав ауторима и домаћици која их упосли.***
28/09/2009, 22:21
Anam, šta fali ovoj priči? Meni je baš legla!
28/09/2009, 22:21
Pričalice, ne voliš pisanja na zadatu temu?
28/09/2009, 22:27
..obečavam ti priču..
28/09/2009, 22:43
Ha,ha...AnaM je baš dobila inspiraciju :)
Sanjarenje, svako je napisao u svom stilu, ali je ispalo super :)
29/09/2009, 00:57
Naravno napravila je tortu! Bas onu koju volim! Od svega po malo, a najvise fila i slaga. A zasto? Zato sto je to senzualno, slatko i neodoljivo. Kad odlepis u zivotu uz tortu, onda treba da to bude sa muzikom i uz vatromet i poneku upaljenu zvezdu. Ne, neka se sve upale! Neka nebo gori!
I pitate se sta je bilo posle torte? E to je cenzurisano, ali odacu vam jedino da smo se igrali sa slagom i da smo na kraju zavrsili u kadi prepunoj pene. Naravno sve je to bilo uz upaljene svece. A gde je bio vatromet? E pa to je bilo… E pa ne mogu ja bas sve da vam otkrijem. Napisite nesto i sami. A ovaj kraj sigurno znate. Ali psssttt, nemojte reci nikom. Dozivite ga, to je bolje.
29/09/2009, 07:51
Jovane, da ne ispadne:Obećanje, ludom radovanje?
29/09/2009, 07:52
Poluuspavanka, kao na času maternjeg jezika: Dobiju svi zadatu temu, i svako napiše iz nekog svog ugla sasvim drugačiju priču!
29/09/2009, 07:58
Boki, konačno i jedna duža muška priča (Talas je bio kratak i jezgrovit)! Romantična i senzualna. Ne pitam koja je torta mešena, gde je bio vatromet, šta je bilo na kraju...lepo je i zamišljati. Samo jedno pitanje: datum rođendana! Godina nije potrebna.
29/09/2009, 10:15
Ako je u pitanju moj rodjendan, to sam poceo da zaboravljam. Hmmm, bio je ove godine u martu mesecu, i to 15:og. A sledece ko zna. Poceo sam to da preskacem. Ma dosadilo je i Bogu i ljudima.
Moram odati da su mi datumi slaba tacka i da stalno zaboravljam vazne datume. Imam dobre prijatelje koji mi to ne zameraju, ali mozda ce se jednog dana neko i naljutiti. Uhhh, nemoguc sam...
29/09/2009, 10:50
Boki, ako budeš jednom imao malo vremena (koje ti protiče kroz prste...kao pesak..) idi desno na kategoriju Moje priče, i nađi priču Čovek koji nije voleo rođendane...neke stvari nacrtaće ti se same.
29/09/2009, 11:08
Rodjendane slave svi i tačka.
Ako ni zbog čega, onda zbog torte, društva... i još ponečega:)))
Čini mi se da se i BOžić slavi???
Ili se varam????
Možda mi neko objasni???
29/09/2009, 11:11
Anam, brat te ne sluša :(
Kakvo je to vreme došlo?
30/09/2009, 14:30
Oduvao sam maglu.Napio se ladne vode.Poželeo da sve što nevalja padne u vodu.Divio se vodi i lepoti pored vode.Poželeo odmor na ovakvom mestu.
Bila bi to priča za prve četri slike.
..obečanje nekad nije ludom radovanje..Pozdrav.
08/10/2009, 14:11
Mjesec rođendana, radim torte, pravim kolače, nazdravljamo. A ova "kolibica" u sredini, taman kao moja kuća, zelenilo također. Malo mi je dnevna soba premodernistička, ne uklapa se u ambijent. A vodopadi, a jezero, posljedica velikih kiša kad nam polje poplavi. Sve doživljavam kao da je tu, uživjeh se toliko da uživam. Zašto i ne otputovati malo makar i u zemlju snova. Kad bolje razmislim, od postojećih elemenata gotovo da svi možemo napraviti svoje domove iz snova. Makar kratko. Uselite u ove prelijepe dvore, pa kažite kako vam je. Pozdrav!