Pokušaću da ne preskočim nikoga ko je ostavio
traga na blogu u 2011., otprilike redom pojavljivanja ovde. Nastavljam
blog analizu.
Razmisljanka
je u rekordno kratkom roku uspela da se nametne kao dragoceni sagovornik po svim temama, rame za plakanje i ona koja razumnim savetima vraća mnoge u ravnotežno stanje. Specijalizovala se za razmišljanja o raznim temama, za putopise iz posebnih uglova i postove o dragom kamenju.
Merkur
ume da nam pokaže svet oko nas drugačijim nego ga većina vidi, nekako humanijim i toplijim pogledom na sve oko nas. Njeni postovi su često prava mala remekdela ljudskosti.
Mediterraneo-
hm, niko ne zna ko je on. Na svom blogu otkriva samo da voli crnokose žene i mediteranske ugođaje, ceni inteligentnu diskusiju, ali samo kao gost na drugim blogovima. Rado doprinosi dobroj atmosferi na blogu. Dopisujuje se s nekom tajnovitom damom čim ima non stop zaključane komentare. Veoma originalno, moram priznati.
Marcotespi
je ove godine promenio toliko identiteta da je uspeo i samog sebe da zbuni. Kao marcoantonie je slamao srca, kao spider i tezej mudrovao, one druge neću pominjati, ali se konačno uozbiljio i počeo da PIŠE kao marcotespi, pa ga je knjiga „Ulicama Blogograda“ primila raširenih ruku.
Baddancer
je iznenadio blog, naročito blogerke, predivnim plesnim postovima. Na balu je pokazao da zna da pleše, a ne samo da teoretski pristupa plesu. Umeo je da pravim izborom plesa razvedri blog.
Anagram-bezimena-hidrogen,
žena naizgled sa nekoliko lica, obučena u ljubav i crveno, na svim svojim blogovima uglavnom je pisala o raznim pojavnim oblicima ljubavi.
Biljanak
se pojavila niotkuda, tražeći svoj davno izgubljeni klub, stidljivo počela da piše pa se razmahala. Iskusan pisac, brzo je uspela da stekne redovnu čitalačku publiku. Samo se po sebi razume da će se pokloniti na promociji „Ulicama Blogograda“.
Ancisal
voli crveno, gibanicu i suočavanje mišljenja. Ne znam šta od toga više voli, ali njen blog strastveno obojen raznim temama o kojima ne priznaje kratak komentar bez stava. „Ulicama Blogograda“ ponosi se što je ona u njoj.
Nastaviće se...
Pokušaću da ne preskočim nikoga ko je ostavio traga na blogu u 2011., otprilike redom pojavljivanja ovde. Nastavljam blog analizu.
Roksana
se silovito nametnula blogu temama o jakim ženama i dubokim pesmama. Njeni su se sadržajni komentari očekivali kao dragocenosti. Povremeno bi se zagubila pa se onda vraćala u punom sjaju. Roksanin post godine? „Carica Sisi“, ako se ja pitam.
Gasstrocity
je obeležio blog prelepim pričama koje se ne mogu imitirati, redovno začinjenim gastronomskim svečanostima. Završio je seriju posle godine dana blogovanja i presvukao se u odelo alcocity, s namerom da nas upozna sa istorijom pića.
Nesudjena
je povremeno nestajala, a onda izranjala u plavičastoj haljini od strastvenih stihova. Noćne ptice su imale zadovoljstvo da s njom ćaskaju o raznim temama. Podrazumeva se da je takav raskošan talenat krunisao svoje pisanje učešćem u knjizi „Ulicama Blogograda“.
Misha
je ostao veran sebi birajući intrigantne teme gde je mogao da razvije široku diskusiju. Uvek je uspevao i da okupi društvo uz zemlje i sveta na svom blogu.
Cicilly
bi se čas setila da ima svoj blog, čas zaboravljala, pa je onda rešila da ga presvuče i osveži (što joj je omiljena zabava) i onda da se posveti ozbiljnijem pisanju. Da je pisac na kojeg treba računati, dokazala je učešćem u knjizi „Ulicama Blogograda“.
Vesela,
kuma Blogograda, svoj je široki osmeh štedljivo darivala, ne pojavljujući se na blogu koliko bismo želeli, ali bi to onda nadoknadila lepim pesmama ili izveštajem s puta. Ona je reči pretočila u dela, posećujući naše istureno odeljenje bloga u Temišvaru
Mesecina
je mnogo više razmišljala nego što bi njena lepa glavica trebala, ponekad bojeći pomalo depresivnim mislima svoja pitanja o smislu. Nestajala bi na duže, pa bi se raskošno vratila, uvek se iznova čudeći što joj se svi obraduju. Barselona je bila njen uspeh godine.
Behappy
je takođe zasluženo uživala u Barseloni. Opravdavala svoj nadimak nasmejanim postovima, ali je umela široko da razmišlja o ljubavi ili da zamišlja neke priče koje nije doživela. Vredno pišući, postigla je da bude pisac bloger iz Temišvara u knjizi „Ulicama Blogograda“.
Nastaviće se...
Da je trebalo da saznamo ko se razveo, oženio, ko se skinuo i ko potukao, saznali bismo preko TV. A to me ne zanima ni najmanje. Da se održava etno sajam na Beogradskom sajmu, sa svakakvim izloženim đakonijama narodne primenjene umetnosti i gastronomije, e, to se ne da čuti na TV. A trebalo bi znati i navratiti sledeća tri dana. Mi smo imale blog vezu za informisanje, pa smo mogle doći na pravo mesto. Čega tu sve nema!! Naravno, odmah levo od ulaza hale 3 organizovale smo mali blog samit, nas tri, razmisljanka i ja kod Mire Kuglof na štandu. Probasmo sve po redu i carski i bečki i jafa kuglof, zalismo to crnim bermetom čuvenog Aleksa Bermeta i ponesosmo kući za tradicionalnu večeru, kuglof+bermet. Kako to izgleda? Pa, ko nije probao, trebao bi!