[ Moje priče
]
25 Januar, 2012 19:05
Nije lako raditi s ljudima. Svakakvih ljudi ima. Nekako je sve više onih sa istanjenim nervima. S druge strane, veoma poštujem i vreme drugih i svoje vreme, pa sam odavno uvela precizno zakazivanje da ljudi ne bi mnogo čekali. Imam dane u ambulanti, sestra zakazuje od određenog dana u mesecu, a za moje pacijente kojima hitno zatreba medicinski savet, imam hitne termine. Svi koji su hitni idu hitnom doktoru za taj dan. Imam i dane kad ne radim u ambulanti i kada sama zakazujem bolnička ispitivanja i vršim kontrole.
Jednom se u ambulanti pojavi nezakazan pacijent. Insistira da ga primim, dobio preporuku i hoće isključivo kod mene. Tek kad sam mu dala termin, ispostavi se da nije za njega, nego za ćerku. Dobro, neka ćerka dođe. I dođoše oboje. Dok ćerka priča intimne detalje, koje nekad majke slušaju, ali očevi nikad, ona želi da otac ostane u ambulanti i on to traži. Dobro, njihovo pravo, iako nije uobičajeno. Zakažem joj kontrolu. Jednog od onih dana kad primam samo bolničke pacijente, evo oca oko 10 h. Insistira da mu primim ćerku, a nje nigde na vidiku. Ništa hitno, ali on insistira. Znala sam da je lakše da je primim nego da se raspravljam, stari princip zbog kojeg galamdžije dobijaju i ono što im ne pripada, dok normalan svet čeka. Kažem da je dovede u 12 sati, dva sata kasnije, kad sam imala „rupicu“ u rasporedu. Ode on. Posle 15 minuta zove me direktorova zamenica.
„Neko se žali da nećete da primite!“
„Muško?“ upitam.
„Da“.
„Da li se zove L.M?“
„Da, kako znate?“
„Da li Vam je rekao da traži pregled za ćerku, ne za sebe?“
„Nije“.
„Vidite li negde pacijenta, ćerku?“
„Ne.“
„Da li Vam je poznato da danas ni po kom osnovu nisam dužna da je primim, nije hitna, ja ne primam hitne, nisam u ambulanti, radim bolničke pacijente, a da sam joj ipak zakazala da dođe u 12 h?“
„Tako? Nije to rekao“.
„A sada budite ljubazni da me više ne uznemiravate za takve gluposti. U 11,45 policajac neka bude u mojoj ordinaciji i pod tim uslovom ću ih primiti u 12h“.
Policajac je bio na vreme tu, rekao da nemam prava da sebe izlažem opasnostima od strane agresivaca i da su mi uvek na usluzi kad neko preti. U 12 sati ušli su ćerka i otac, njemu sam rekla da ostane napolju, nju sam primila i uradila sve (nije bilo ama baš ništa hitno, uzgred rečeno) i rekla da ona može da zakaže kad god joj treba, ali da otac više neće ulaziti za vreme njenog pregleda.
Pogodite da li su ponovo došli?
Jednom se u ambulanti pojavi nezakazan pacijent. Insistira da ga primim, dobio preporuku i hoće isključivo kod mene. Tek kad sam mu dala termin, ispostavi se da nije za njega, nego za ćerku. Dobro, neka ćerka dođe. I dođoše oboje. Dok ćerka priča intimne detalje, koje nekad majke slušaju, ali očevi nikad, ona želi da otac ostane u ambulanti i on to traži. Dobro, njihovo pravo, iako nije uobičajeno. Zakažem joj kontrolu. Jednog od onih dana kad primam samo bolničke pacijente, evo oca oko 10 h. Insistira da mu primim ćerku, a nje nigde na vidiku. Ništa hitno, ali on insistira. Znala sam da je lakše da je primim nego da se raspravljam, stari princip zbog kojeg galamdžije dobijaju i ono što im ne pripada, dok normalan svet čeka. Kažem da je dovede u 12 sati, dva sata kasnije, kad sam imala „rupicu“ u rasporedu. Ode on. Posle 15 minuta zove me direktorova zamenica.
„Neko se žali da nećete da primite!“
„Muško?“ upitam.
„Da“.
„Da li se zove L.M?“
„Da, kako znate?“
„Da li Vam je rekao da traži pregled za ćerku, ne za sebe?“
„Nije“.
„Vidite li negde pacijenta, ćerku?“
„Ne.“
„Da li Vam je poznato da danas ni po kom osnovu nisam dužna da je primim, nije hitna, ja ne primam hitne, nisam u ambulanti, radim bolničke pacijente, a da sam joj ipak zakazala da dođe u 12 h?“
„Tako? Nije to rekao“.
„A sada budite ljubazni da me više ne uznemiravate za takve gluposti. U 11,45 policajac neka bude u mojoj ordinaciji i pod tim uslovom ću ih primiti u 12h“.
Policajac je bio na vreme tu, rekao da nemam prava da sebe izlažem opasnostima od strane agresivaca i da su mi uvek na usluzi kad neko preti. U 12 sati ušli su ćerka i otac, njemu sam rekla da ostane napolju, nju sam primila i uradila sve (nije bilo ama baš ništa hitno, uzgred rečeno) i rekla da ona može da zakaže kad god joj treba, ali da otac više neće ulaziti za vreme njenog pregleda.
Pogodite da li su ponovo došli?

25/01/2012, 19:18
hmmm, svasta...
kakvih ljudi
25/01/2012, 19:20
Svakakvih sam se nagledala u praksi, muckos...
25/01/2012, 19:29
agresivci-kukavice
25/01/2012, 19:31
Na radnom mestu se svašta sretne. Dobro je dok ne ulaze sa pištoljem:))
25/01/2012, 19:32
Od takvih svakako treba bežati što dalje! Daleko im lepa kuća,
P.S. U pravu si, galamdžije i agresivci sve odmah prvi grabe upravo na tu galamu.
25/01/2012, 19:36
Mediterraneo, uvek umeš u malo reči da kažeš mnogo. Da, agresivci su ustvari kukavice.
25/01/2012, 19:36
AnaM, svega je bilo, i toga.
25/01/2012, 19:38
Roksana, meni je uvek žao finih i kulturnih, jer dok agresivci uspeju da budu primljeni preko reda, oni čekaju. Zato vaspitanima često kažem:"Vi imate kod mene vezu!"
25/01/2012, 19:54
Agresivci sve dobiju, po sistemu "Ma pusti ga, on je takav...". Žalosno je kad policija mora da dežura u ordinaciji.
25/01/2012, 19:58
Žalosno je, srećom nije čest slučaj, ali nekad mora, razmisljanka.
25/01/2012, 20:39
Sve mi je jasno!
Kod mene je još gore, a ja samo što ih ne mazim.
Naravno da nisu više nikada došli.
Mene lažu, lažu, ja slušam, slušam, i samo krenem da diktiram...ne bih nikada tužne priče, većinom izmišljene zaustavila.
25/01/2012, 20:49
Nena58, ni tebi nije za zavideti, nimalo. Naslušaš se svega i svačega. Treba posle sačuvati vedrinu i porodici doći nasmešenog lica.
25/01/2012, 21:05
Mnogo ljudi, mnogo cudi...
25/01/2012, 21:06
Casper, baš tako...svega ima u Božijoj bašti.
25/01/2012, 21:11
Ima nas raznih! :D haha
25/01/2012, 22:33
Često imam problem sa takvom ljudima. Nadala sam da ću jednom smoći snage da uzvratim istom merom, ali mi to još nije pošlo za rukom! A možda je tako i bolje! :)
25/01/2012, 22:58
Oooo, kakvog li ludog sveta ima... Ali, kad je neko bas tako lud, ne zna se da li se treba plasiti ili ne... Nikad se ne zna...
25/01/2012, 23:03
Tebi očito nije dosadno na poslu, kladim se da tamo ne čitaš novine:))
25/01/2012, 23:12
Uvijak sam sjedeći u čekaonicama u domu zdravlja posmatrala pacijente.Zaista sam bezbroj puta rekla kako nikada ne bih voljela biti u koži naše doktorice, kakve sve ljude mora da primi - sasluša i pokuša objasniti nekome nešto, što je sa takvim slučajevima vjerovatno jako teško, jer oni misle da su uvijek u pravu i da sve znaju.
25/01/2012, 23:28
Hm,nije ni njemu lako(mentalno)...
26/01/2012, 08:42
Ima, ijesic, svakakvih...i sa svima treba ljubazno'?
26/01/2012, 08:42
Roksana, ne uzvraća se istom merom, nego drugaćijom. Agresivci su u agresiji na svom terenu.
26/01/2012, 08:43
Ancisal, ubola si suštinu.
26/01/2012, 08:44
Anam, novine na poslu? U celoj karijeri nijednom. Ko još za to ima vremena? Da samo znaš koliko ima bolesnog sveta, nismo tu za ukras, nego da pomognemo.
26/01/2012, 08:45
Dalia, nije lako. Neki su najpametniji, najpreči, upadaju preko drugih ljudi ne primećujući ih, kao da su vazduh i kao da i njima ne treba pomoć.
26/01/2012, 08:45
Nije, 3msc, zaista mu mentalno nije lako.
26/01/2012, 11:10
Mrzim bolnicu i sve što sa njom ima veze. Sve one gužve, ljude koji se nenormalno ponašaju, galame i psuju po čekaonicama. Omrzla sam i pojedine doktore jer sam se svačega nagledala i naslušala dok mi je tata bio bolestan. Naravno, to ne znači da su svi doktori loši.
Zato sad kad god mogu odem kod privatnika. Negde me oderu, ali ja to gledam kao uštedu živaca. Nema redova, nema čekanja.
26/01/2012, 12:24
Razumem, biljana. Imamo jedan život i treba poštedeti nerve i vreme kad možemo.
26/01/2012, 23:55
"stari princip zbog kojeg galamdžije dobijaju i ono što im ne pripada, dok normalan svet čeka"
Upravo tako, gledam to svaki dan i ljuta sam što je tako.
27/01/2012, 06:46
Posle se pristojan svet, lonacipoklopac, pita zašto ne uspeva da postigne svoja prava. Zbog ovakvih...