Nije lako raditi s ljudima. Svakakvih ljudi ima. Nekako je sve više onih sa istanjenim nervima. S druge strane, veoma poštujem i vreme drugih i svoje vreme, pa sam odavno uvela precizno zakazivanje da ljudi ne bi mnogo čekali. Imam dane u ambulanti, sestra zakazuje od određenog dana u mesecu, a za moje pacijente kojima hitno zatreba medicinski savet, imam hitne termine. Svi koji su hitni idu hitnom doktoru za taj dan. Imam i dane kad ne radim u ambulanti i kada sama zakazujem bolnička ispitivanja i vršim kontrole.
Jednom se u ambulanti pojavi nezakazan pacijent. Insistira da ga primim, dobio preporuku i hoće isključivo kod mene. Tek kad sam mu dala termin, ispostavi se da nije za njega, nego za ćerku. Dobro, neka ćerka dođe. I dođoše oboje. Dok ćerka priča intimne detalje, koje nekad majke slušaju, ali očevi nikad, ona želi da otac ostane u ambulanti i on to traži. Dobro, njihovo pravo, iako nije uobičajeno. Zakažem joj kontrolu. Jednog od onih dana kad primam samo bolničke pacijente, evo oca oko 10 h. Insistira da mu primim ćerku, a nje nigde na vidiku. Ništa hitno, ali on insistira. Znala sam da je lakše da je primim nego da se raspravljam, stari princip zbog kojeg galamdžije dobijaju i ono što im ne pripada, dok normalan svet čeka. Kažem da je dovede u 12 sati, dva sata kasnije, kad sam imala „rupicu“ u rasporedu. Ode on. Posle 15 minuta zove me direktorova zamenica.
„Neko se žali da nećete da primite!“
„Muško?“ upitam.
„Da“.
„Da li se zove L.M?“
„Da, kako znate?“
„Da li Vam je rekao da traži pregled za ćerku, ne za sebe?“
„Nije“.
„Vidite li negde pacijenta, ćerku?“
„Ne.“
„Da li Vam je poznato da danas ni po kom osnovu nisam dužna da je primim, nije hitna, ja ne primam hitne, nisam u ambulanti, radim bolničke pacijente, a da sam joj ipak zakazala da dođe u 12 h?“
„Tako? Nije to rekao“.
„A sada budite ljubazni da me više ne uznemiravate za takve gluposti. U 11,45 policajac neka bude u mojoj ordinaciji i pod tim uslovom ću ih primiti u 12h“.
Policajac je bio na vreme tu, rekao da nemam prava da sebe izlažem opasnostima od strane agresivaca i da su mi uvek na usluzi kad neko preti. U 12 sati ušli su ćerka i otac, njemu sam rekla da ostane napolju, nju sam primila i uradila sve (nije bilo ama baš ništa hitno, uzgred rečeno) i rekla da ona može da zakaže kad god joj treba, ali da otac više neće ulaziti za vreme njenog pregleda.
Pogodite da li su ponovo došli?
Jednom se u ambulanti pojavi nezakazan pacijent. Insistira da ga primim, dobio preporuku i hoće isključivo kod mene. Tek kad sam mu dala termin, ispostavi se da nije za njega, nego za ćerku. Dobro, neka ćerka dođe. I dođoše oboje. Dok ćerka priča intimne detalje, koje nekad majke slušaju, ali očevi nikad, ona želi da otac ostane u ambulanti i on to traži. Dobro, njihovo pravo, iako nije uobičajeno. Zakažem joj kontrolu. Jednog od onih dana kad primam samo bolničke pacijente, evo oca oko 10 h. Insistira da mu primim ćerku, a nje nigde na vidiku. Ništa hitno, ali on insistira. Znala sam da je lakše da je primim nego da se raspravljam, stari princip zbog kojeg galamdžije dobijaju i ono što im ne pripada, dok normalan svet čeka. Kažem da je dovede u 12 sati, dva sata kasnije, kad sam imala „rupicu“ u rasporedu. Ode on. Posle 15 minuta zove me direktorova zamenica.
„Neko se žali da nećete da primite!“
„Muško?“ upitam.
„Da“.
„Da li se zove L.M?“
„Da, kako znate?“
„Da li Vam je rekao da traži pregled za ćerku, ne za sebe?“
„Nije“.
„Vidite li negde pacijenta, ćerku?“
„Ne.“
„Da li Vam je poznato da danas ni po kom osnovu nisam dužna da je primim, nije hitna, ja ne primam hitne, nisam u ambulanti, radim bolničke pacijente, a da sam joj ipak zakazala da dođe u 12 h?“
„Tako? Nije to rekao“.
„A sada budite ljubazni da me više ne uznemiravate za takve gluposti. U 11,45 policajac neka bude u mojoj ordinaciji i pod tim uslovom ću ih primiti u 12h“.
Policajac je bio na vreme tu, rekao da nemam prava da sebe izlažem opasnostima od strane agresivaca i da su mi uvek na usluzi kad neko preti. U 12 sati ušli su ćerka i otac, njemu sam rekla da ostane napolju, nju sam primila i uradila sve (nije bilo ama baš ništa hitno, uzgred rečeno) i rekla da ona može da zakaže kad god joj treba, ali da otac više neće ulaziti za vreme njenog pregleda.
Pogodite da li su ponovo došli?
