[ Moje priče
]
03 Januar, 2012 17:21
Kad moj sin nekom drugome priča o svojoj majci, voli da kaže: “Ona je startovala Tita i uvela seksualnu revoluciju u Makarskoj“. Podrazumeva se da ovo ne treba shvatiti bukvalno. Obe postavke imaju svoje objašnjenje.
Karavana brigadira je okupila 2000 brigadira koji su gradili Jugoslaviju i mladih aktivista. Naravno, bila sam u drugoj grupi. Kolona od 50 autobusa obilazila je sva posleratna gradilišta, Šamac-Sarajevo, Brčko-Banovići itd. Stigosmo u Slavonski brod, ugostili nas vojnici u kasarni, vojnički pasulj i recitovanje uz logorske vatre. U neko doba pozvaše nas u dom kulture, velika sala sa zgodnom galerijom. Zadranin Mišo i ja smestismo se na galeriji, ostali počeli da plešu. Kad li dolaze rmpalije i strogo nas pozivaju da napustimo galeriju. Bez objašnjenja. Siđosmo u salu. Posle kraćeg vremena dolaze Tito, Jovanka i cela svita. Smeštaju se na galeriju. Čine čast Karavani brigadira. Brigadiri započinju Kozaračko kolo, cela sala igra. Utom meni pade paklena ideja na pamet:“Mišo, ja ću pozvati Tita na ples, a ti pozovi Jovanku!“. Prilazimo galeriji, nalazim se na dva metra od Tita, deli nas samo ograda galerije. Mišo iza mene, čim ja pozovem Tita, on će Jovanku. Ne primećujem da li nas neko popreko gleda. Tito me pogleda, nasmeši se i meni se noge odsekoše. Jedini put u životu ostala sam bez reči. Ono „Druže Tito, jeste li za ples?“ neće da pređe jezik, pa neće. Udahnula sam duboko, Tito me gleda, Mišo me gurka, ali glas ne izlazi iz grla. Konačno Mišo preseče nezgodnu situaciju, šapne mi „Kukavico!“ i odvuče me. Nisam se osvrnula da vidim kakav mi je pogled Tito uputio. I dan danas žalim za propuštenom prilikom, ali...mnoge prilike dobijate jednom u životu, do vas je kako ćete ih iskoristiti.
A kako sam uvela seksualnu revoluciju? Nisam, časna reč, ali može tako da se prevede. Meri Kvant uvela miniće, stigla moda, ali u školu ne može da uđe. U školi se nose uniforme, školske kecelje, strogo do kolena i preko. Sve na isti kalup. Bila sam vitka, sa dugom kosom do početka butina, izgledala dovoljno dobro za minić. Sašila sam mini uniformu, jedva malo ispod butina, saginjanje strogo zabranjeno. Kad sam se pojavila u gimnaziji, tajac. Najbolji đak Makarske, omladinski predsednik, član svih mogućih tela koja odlučuju o podobnosti za mlade (naprimer član komisije za odobravanje koje filmove mladi ispod 18 smeju da vide) obukla uniformu-minić, i to kakav minić! Profesori nisu ni reč rekli, meni nisu smeli. Devojke su smesta prihvatile izazov koji su jedva čekale i sutradan su sve uniforme bile skraćene na mini dužinu! Da li je time baš počela seksualna revolucija u Makarskoj, kako zamišlja moj sin, ocenite sami.
Karavana brigadira je okupila 2000 brigadira koji su gradili Jugoslaviju i mladih aktivista. Naravno, bila sam u drugoj grupi. Kolona od 50 autobusa obilazila je sva posleratna gradilišta, Šamac-Sarajevo, Brčko-Banovići itd. Stigosmo u Slavonski brod, ugostili nas vojnici u kasarni, vojnički pasulj i recitovanje uz logorske vatre. U neko doba pozvaše nas u dom kulture, velika sala sa zgodnom galerijom. Zadranin Mišo i ja smestismo se na galeriji, ostali počeli da plešu. Kad li dolaze rmpalije i strogo nas pozivaju da napustimo galeriju. Bez objašnjenja. Siđosmo u salu. Posle kraćeg vremena dolaze Tito, Jovanka i cela svita. Smeštaju se na galeriju. Čine čast Karavani brigadira. Brigadiri započinju Kozaračko kolo, cela sala igra. Utom meni pade paklena ideja na pamet:“Mišo, ja ću pozvati Tita na ples, a ti pozovi Jovanku!“. Prilazimo galeriji, nalazim se na dva metra od Tita, deli nas samo ograda galerije. Mišo iza mene, čim ja pozovem Tita, on će Jovanku. Ne primećujem da li nas neko popreko gleda. Tito me pogleda, nasmeši se i meni se noge odsekoše. Jedini put u životu ostala sam bez reči. Ono „Druže Tito, jeste li za ples?“ neće da pređe jezik, pa neće. Udahnula sam duboko, Tito me gleda, Mišo me gurka, ali glas ne izlazi iz grla. Konačno Mišo preseče nezgodnu situaciju, šapne mi „Kukavico!“ i odvuče me. Nisam se osvrnula da vidim kakav mi je pogled Tito uputio. I dan danas žalim za propuštenom prilikom, ali...mnoge prilike dobijate jednom u životu, do vas je kako ćete ih iskoristiti.
A kako sam uvela seksualnu revoluciju? Nisam, časna reč, ali može tako da se prevede. Meri Kvant uvela miniće, stigla moda, ali u školu ne može da uđe. U školi se nose uniforme, školske kecelje, strogo do kolena i preko. Sve na isti kalup. Bila sam vitka, sa dugom kosom do početka butina, izgledala dovoljno dobro za minić. Sašila sam mini uniformu, jedva malo ispod butina, saginjanje strogo zabranjeno. Kad sam se pojavila u gimnaziji, tajac. Najbolji đak Makarske, omladinski predsednik, član svih mogućih tela koja odlučuju o podobnosti za mlade (naprimer član komisije za odobravanje koje filmove mladi ispod 18 smeju da vide) obukla uniformu-minić, i to kakav minić! Profesori nisu ni reč rekli, meni nisu smeli. Devojke su smesta prihvatile izazov koji su jedva čekale i sutradan su sve uniforme bile skraćene na mini dužinu! Da li je time baš počela seksualna revolucija u Makarskoj, kako zamišlja moj sin, ocenite sami.

03/01/2012, 17:44
Kažem ja opasnica, sve redom zavodi:))
03/01/2012, 17:45
Trebalo je imati hrabrosti prošetati minić u ono vreme. A i dobre noge!
A ono za Tita, ko zna zašto je to dobro...
03/01/2012, 17:47
Anam, tada je to bila istina...mada se i sada desi tu i tamo :)
03/01/2012, 17:48
Razmisljanka, to za Tita se i ja tešim. Ako ništa drugo, služna bezbednosti pročešljala bi mi sve živo i neživo.
Minić sam lako nosila, duga kosa pokrivala je više od suknje :))
03/01/2012, 17:52
dr agan, da si je tada poznavao ko zna kako bi ovaj blog izgledao;))
03/01/2012, 17:53
Znam zašto nisi plesala... Bojala si da srce neće da izdrži...nisam rekla čije;))
03/01/2012, 18:04
Ovoj deci sada ta vremena izgledaju veoma čudno. Njima je sada sve dostupno i normalno.
03/01/2012, 18:22
Vedar, zanimljiv - super post :)
03/01/2012, 18:33
Verovatno, dr agan...nadam se da ne bi niko zažalio.
03/01/2012, 18:33
Anam, da je tako bilo,
ne bih ni bila na blogu. Ti bar znaš moje pute...
03/01/2012, 18:34
Anam, tada nisam mislila na njegovo srce...ali je mene moje junačko izdalo.
03/01/2012, 18:35
Razmisljanka, imaj malo milosti prema gostu na blogu!
03/01/2012, 18:36
Baš zato sam i napisala ovu priču, razmisljanka. Danas me sin predstavlja nekima baš onim rečima iz uvoda, što mi dade ideju da neke zanimljivosti sačuvam od zaborava.
03/01/2012, 18:37
Dalia, pre svega, istinit post, a život je često mnogo zanimljviji od onoga što možemo izmisliti.
03/01/2012, 18:40
Gosta na blogu veoma poštujem, jer povremeno gostuje i kod mene. Samo ga ohrabrujem. :-)
03/01/2012, 18:42
I treba sačuvati od zaborava. Ne možemo izmisliti toliko zanimljivosti koliko život ume da priredi.
03/01/2012, 18:49
Razmisljanka, ima jako finih gostiju na blogovima:Jovan s.s., zlatan, dr agan, Dado,
Navona, Orion. Neki navraćaju ređe, neki češće, Orion uglavnom samo kod anam i mene, ali uvek s jako lepim komentarima. Jovan s.s. nam svima nedostaje, retko se javlja. Koliko sam primetila, dragi kolega dr agan gostuje na tri bloga onih o kojima sam mu pričala.
03/01/2012, 18:52
Da, baš tako, razmisljanka životne priče su uvek zanimljivije od izmišljenih. Ponekad pomislim da napišem priče sa dežurstava, ali sve bi bile jako teške. One vedrije sam uglavnom već objavila.
03/01/2012, 18:56
Primetila sam neke od njih. Jovan s.s. mi je među prvima poželeo dobrodošlicu na blog i po tome ga pamtim. Dr agan i Navona ponekad svrate kod mene. Šteta što nemaju svoje blogove. Sudeći po komentarima, imali bi šta da kažu. Čast mi je kad ih vidim na svom blogu.
03/01/2012, 18:58
Pretpostavljam da sa dežurstava imaš puno priča, ali izbegavaj one previše teške. Na ovaj blog uglavnom svraćamo da se relaksiramo i zaboravimo probleme.
03/01/2012, 19:03
Vrlo lepo si nam ovo ispričala, imalo je to vreme naše mladosti mnogo dobrih strana.
Danas mladi razmišljaju drugačije, i to j dobro, svet se menja.
Ne mogu moje ćerke razumeti zašto sam bila na četiri radne akcije, ustajala u pet mesec dana i radila besplatno, dobrovoljno.
Zbog društva, provoda i samopotvrđivanja.
A uniforme smo ispoštovali do poslednjeg dana, jednakost, mada je i u njima bilo razlika, zavisno od posmatranog kriterijuma, i obavezan kaiš preko struka.
Mi smo bar imali neke ideale, pa makar da je istorija pokazala sumnju u njihovu ispravnost, mi smo se voleli, vukli jedni druge, uzajamno se pomagali, danas je to retkost.
Žao mi je što nisi plesala s Titom, ali sigurna sam da si imala mnogo bolje plesne partnere.
Za hrabrost i mini-čestitam, ali tu se dokazuje da nismo bili jednaki, iako su hteli da nas uklalupe, jer da je neka druga ponela mini, drugačije bi i bilo.
To me podseti na slučaj moje drugarice koja je ofarbala kosu-strašno, pa razredni zvao mamu da dođe na razgovor, a kad je došao tata, razredni zanemeo.
Puritanci.
E, pa ja čitav post napisah:)
03/01/2012, 19:06
Razmisljanka, dvoje ne uspevam da nagovorim da otvore blogove, a Jovan s.s. zamalo da to uradi...nisam još odustala.
03/01/2012, 19:09
Potvrđuješ da sam u pravu, razmisljanka. Za moje priče s dežurstava jedva da ja imam stomak, a ne čitaoci...bolje je da nikad ne budu ispričane, iako su veoma zanimljive.
03/01/2012, 19:13
Nena58, dobila si temu za svoj post, samo prekopiraj i kreni!
U pravu si, plesala sam s kime mi je srce želelo, s najboljima, profesionalcima, s onima koji klize po podijumu kao da lete. Ples mi je uvek mnogo značio u životu i malo kada sam muškarcu praštala ako ne zna da pleše. Preciznije, to mu se moglo samo na kraće vreme oprostiti, dok ne nauči.
03/01/2012, 19:20
Pa, hrabrost ti sigurno ne nedostaje. Verujem da izazova i dalje imas :)
03/01/2012, 19:30
Merkur, uvek sam volela da uvodim novo i dobro, a borila sam se za sve u što sam verovala. Izazova itekako još ima, i profesionalno i na drugim poljima (pisanje, ples, blog itd). Na drugom veoma jakom blogu dobijam pohvale za akcije udruživanja blogera.
03/01/2012, 19:39
Da, moja rec za ovu godinu je VERUJEM. Tvoj doprinos blogu je ogroman i drago mi je za pohvale, zasluzujes ih!
03/01/2012, 19:45
Hvala ti, merkur. Poslaću ti linkove tih pohvala...mnogo mi znače
03/01/2012, 19:49
Cekam :)
Znas, nesebicnost i plemenitost su osobine koje se lagano povlace pred sveopstom nekulturom, ti ih imas i svakako se daju primetiti, a pohvale od drugih znace MNOGO.
03/01/2012, 20:19
Poslala sam ti, merkur.
Pohvale su od jakih, koji znaju šta je vredno.
03/01/2012, 20:21
Nisam ni sumnjala, tipicno za jednu lavicu :))
03/01/2012, 20:49
Behappy, dalo se očekivati :))
Ovo sam radila u tvojim godinama :))
03/01/2012, 20:53
Vidjeti Tita bio je nekad veliki doživljaj i zaista vrijedan sjećanja. Ja sam ga vidjeo dva puta sa udaljenosti od 50m.
03/01/2012, 21:00
Orion, zato dan danas ne mogu prežaliti što takvu jedinstvenu šansu nisam iskoristila!
03/01/2012, 21:06
sanjarenja56,zašto se uplašiti nekog ko bi voleo sa tobom plesati ako te je već gledao
ponekad imamo hrabrosti dok ne dođemo do linije...
03/01/2012, 21:09
Golden, dobrodošao na moj blog! Eh, pa znaš ko je bio Tito, nije mu bilo lako prići, a uplašiti se - to je bilo lako!
03/01/2012, 21:46
Hm... videla sam ga jednom. Bila sam devojčica, prolazio je polako.
Bili smo u jednom mestu gde mu nisu baš aplaudirali, a mi kao deca naviknuta da svakom mašemo zastavicama, a stalno je neko dolazio, mahnusmo...
On sav srećan poče da nam maše... Kolona je milila, a mene su zabolele ruke...
Nikad više nisu mogli da me ubede da čekam nekog političara glavonju.
Tu apolitičnost sam zadržala ceo život na zgranjavanje moje okoline...
03/01/2012, 22:28
Meni da je jezik kraci, a suknja duza... :) A za ovu kukavicu necu ni da pisem... Ko je kukavica, bre? :) I treba da zalite, nisu ni prilike kao sto su nekad bile :)
03/01/2012, 23:04
sanjarenja,
e, ali ja nisam lav :)))
03/01/2012, 23:18
da, osećaja lepšeg nema od dodira kože devojačke pod rukom.mirisna,meka i vlažna kao narandžina kora
04/01/2012, 07:01
Anam, izazvali su u tebi averziju, razumem te. To se pamti.Kao što ja ne volim fudbal jer su me kao devojčicu vodili na utakmicu, užas od dosade.
04/01/2012, 07:03
Ancisal, dužine su relativna stvar. Ne, nisu prilike, znam. Sada bi teško uspela da nekog važnog i velikog predsednika pokušaš pozvati na ples.
04/01/2012, 07:04
Nisi, behappy, ali blizanci po ovom pitanju mogu isto kao i lav!
04/01/2012, 07:04
Mediterraneo, to ti žališ što Tito nije plesao sa mnom?
04/01/2012, 08:40
Fudbasl je dosadan kao kuga. Nikad da padne gol. Trčkaraju 90 minuta, gurkaju onu loptu i ništa.
Volim penale i kad se potuku na utakmici:))
04/01/2012, 09:28
Baš tako, anam, i šta je tu zanimljivo? Svi se dive nekim klubovima u kojima uglavnom niko ne ume da igra. To ne razumem.
04/01/2012, 10:43
Ne mogu da pohvatam sve postove, super majko:)
04/01/2012, 11:00
Casper, nije teško, samo jedan dnevno :)).
04/01/2012, 11:07
Jel to bilo jako davno? :)
04/01/2012, 11:09
Iskreno odavno nisam procitala interesantniji post...ma super si mi ti...:)
04/01/2012, 11:16
Naravno da jeste, hrana za pse, kad je Tito mogao da pleše, a ja bila dugokosa omladinka :)
04/01/2012, 11:17
Grlice, kriv je moj sin. Našoj gošći je pričao šta mu je kod mene interesantno i rekao ovo. Priča se sama napisala. Sve priče čuče u nama i čekaju svoju šansu da se isprave.