Jedan sasvim običan dan (i zašto ne traje 48 sati?)
Buđenje u 5,30-6 sledi i bez sata. Budilnik je navijen za
svaki slučaj. Uvid u stanje porodice, ko je gde trenutno:
bolestan muž kome neće biti bolje (dobrim delom ličnim
izborom), divni sinovi u čije sam dobro vaspitanje
uložila mnoge godine i koji mi sa kamatama sve to
dobrim vraćaju. Spremanje, trk na prevoz, bolnica.
Stižem pre radnog vremena, posla je uvek preko glave,
tu sam zid plača, savetnik, pa tek onda u užem smislu
lekar, sa ogromnim brojem redovnih pacijenata. Teško
je, mnogo je teško, ali to volim i da se ponovo rodim,
opet bih to radila. Završavam kad završim, recimo 14 h,
pa opet trka. Kući ponovo uvid, ko je gde, kome treba
pomoć, kome je šta ponestalo. Provera šta treba deci, šta
su uradili, šta treba da urade. Ručak, pa nabavke. Dok
se ručak za sutra kuva, perem, peglam, sređujem. Svaki
dan bar jedna mašina veša...Umesto odmora, ako je
kompjuter slobodan, javljanje prijateljima širom sveta,
prosleđivanje lepih priloga svima, pa onda bežanje u
virtuelni svet. Proveravam na blogu šta su lepo napisali
milord, domaćica, blogamimoga, dražeN, Vladica,
stepskivuk, tužna i drugi pozitivni blogeri, ubacim
poneki komentar, napišem svoj post, i u toku jednog
sata odmorim se, relaksiram, pa sam skoro kao nova.
Ako je na dnevnom redu pisanje novog stručnog rada,
ide na uštrb prethodnih aktivnosti. A treba ostati uvek
u toku struke, čitati, osvežavati znanja, i svoja i drugih.
Sledi vreme za druženje, posetu, film, proveru
zdravstvenog stanja majke koja je fizički daleko,
savetovanje prijatelja, obezbeđenje svega potrebnog
za bolesnika. Telefon često zvoni, interesovanja za
bolesnika ili prijatelji i familija traže medicinske
savete. Često mi glava zvoni od telefona...I čini mi se
da je velika kao bundeva. Navikla sam moje da je večera
u 20h uvek topla. I što se ti svi sudovi ne spreme sami??
Ako imam sreće da je ONAJ dan, on se završi u plesnoj
školi, gde svi dolazimo veoma umorni, a odlazimo potpuno
osveženi i obnovljeni. Posle je teško zaspati, pozitivnom
energijom ispunjeni. Ako nije taj dan, sledi završavanje
svega za sutra i bukvalno sručivanje u krevet od umora oko
22h. Kažu mi da sam odlično organizovana. Jesam, ali
ponekad mislim da bih bolje funkcionisala kao oktopod,
sa osam ruku i po mogućnosti dve glave. Ili bar da dan
traje 48 sati...
18/02/2008, 15:21
uh, ponekad mi se cini da bi i 48h bilo malo. ipak, svaka cast za zivotnu energiju...
18/02/2008, 15:37
Ovoliko energije u jednoj osobi...divim se.Ja pola ne stignem.Jos se vadim na to sto nemam,muza,djecu.A opet mi svaki dan prekratak.Ne znam sta ce biti sa mnom kad uz posao dobijem muza,pa djecu...
18/02/2008, 15:38
Svaka cast!
Zivimo,ne gubis vreme,znaci ne gubis ni zivot.
Mnogo innteresovanaj i vremena za sve,odlika je velikih dusa!
18/02/2008, 15:51
hehe..... čitajući tvoj dnevni raspored aktivnosti , uzeo sam vazduh , kao da trebam da zaronim u najdublje more na ovoj planeti. Pa stvarno pokušavam da sada premotam tvoj dan i da ukapiram gde uspeš da sve smestiš u 2160 minuta ? Mislim , treba imati prilično stabilnu psihu , da ti bar nešto ne izmakne kontroli.
Ali , znam da da ovo mogu da postignu samo oni jaki pozitivci. Nekad treba pročitati ovako nešto i preispitati sopstvenu minutažu. :)
18/02/2008, 16:05
Nije baš svaki dan takav. Nisam znao da radiš kod mene u komšiluku! Minus mužu što ne pomaže. I moj dan traje više od 24h ali svi volimo tako, inače bi menjali. A i ovaj komentar neću da napišem, jer me nisi spomenula.
18/02/2008, 16:50
nisam još zaboravila kako je biti mama, supruga, zaposlena, zainteresovana za još neke druge stvari i sve u isto vreme...
i još uvek se divim svima koji to postižu.
Svaka čast!
Prijatno
18/02/2008, 17:15
Sad znam da moj dan nije baš tako kratak :) Drugima je izgleda i kraći:)Svaka čast na energiji!
18/02/2008, 17:53
A jest,jest ni ja nisam ono napisala,ni mene nije pomenula.A ni ovo nisam napisala :)
18/02/2008, 18:18
moje poštovanje!
ovo se zove imati potpuno ispunjen dan.
umor dođe i prođe, ali je srce uvek puno.
18/02/2008, 19:54
Hyperblogger i glumac, hvala puno. Trudim se da redovno čitam vaše postove.
Principessa , baladašević i kaleidoskop, pogledajte linkove desno i videćete da sam vas stavila u spisak onih koje redovno čitam, pa ste u onim "pozitivnim blogerima" koje nisam dalje nabrajala da ne bude previše, to vam je svakako jasno.
Stepskivuče, hvala, vreme jeste život i ne treba ga traćiti.
Vladice, u pravu si, ovaj post ima za svrhu da podstakne na razmišljanje o organizaciji vremena, a ne na divljenje mojoj malenkosti.
Domaćice, znam da sve razumeš!
18/02/2008, 20:15
@sanjarenja56, hihi.. ma, imas srece sto za razliku od ranije pisem manje, inace nekad sam bila pravi smarac pa sam pisala po 100 puta na dan. ali hvala na paznji. drago mi je sto si tu.
18/02/2008, 20:20
Hyperblogger, tu sam tek 15 dana, kao novajliji može mi se ponešto i oprostiti. A vidim da Krstini saveti utiču na sve da budu umereniji, a ipak redovni na blogu.
18/02/2008, 20:36
"tužna i drugi pozitivni blogeri"
hihi,kako ovo ne ide jedno uz drugo :))
salim se...hvala sto si me spomenula,tuzna nije napisala nista,a tebi stvarno svaka cast na organizaciji...Ja ti zelim vise ONIH dana...!ljubim :**
18/02/2008, 21:32
Divna organizacija, mnogi bi trebali da se ugledaju na Vas. Pa jos i humanitarac, tako ja zovem doktore u danasnje vreme (mislim da ima razloga).
A sto se tice muza, ozdravice kada vidi da od samosazaljenja nema vajde :))
19/02/2008, 08:37
Hvala, tuzna i bealiever, lepo od vas.
19/02/2008, 10:36
Ja sam ostala bez teksta. Meni bi za ovo trebalo bar 2 dana. Muz je velik,brine sam o sebi,ceru ucim da se igra sama ili pokusavam da obavezu pretvorim u igru.Rucak za sutra...nema sanse. Odledim nesto sto moze da se spremi za najvise pola sata pa spremam kad dodjem s posla! Tebi,skidam kapu!
19/02/2008, 13:18
Siljka, nije ovo model ponašanja za preporuku, ali što bi rekao Baladašević, sve je stvar izbora, hoćemo li da sve postignemo ili nam neke stvari nisu bitne. Svako od nas je unikat, pa je i model običnog dana za svakog od nas jedinstven. A i model dana kakav bismo ŽELELI da imamo kad bi neke stvari mogle da se promene.