KOLAJNA
Dolaziš svakodnevno zaogrnuta
Svojim nemirom,
Dlanovima prepunim snova.
Ostavljaš mi more i nebo,
U očima svoje snove, odlazeći...
****
Puti se naši sastati neće...
****
Ti ipak dolaziš svakodnevno
I sa vrata dobacuješ mi svoj pogled...
****
Ne poslušah savjet mudrog morepolovca,
Otvorih svoja jedra tom obećanom vjetru...
Ploveći do zvijezda, prekasno otkrih varku.
****
Spoznah te izvan reda
Izvan vremena
Moja ljubavi.
****
Kad ne bi bili vezani tim lancima
Tko zna gdje bi odletjeli,
U koje visine
Nas dvoje.
(Željko Kuluz)
