Plešem od svoje 15. godine i u tome i sada nalazim izuzetno zadovoljstvo. Nijednu zabavu nisam smatrala uspešnom kada nije bilo plesa. Ako sam se s nekim partnerom savršeno slagala na plesnom podijumu, pokazalo se da sam bila  perfektno usaglašena i u drugim aktivnostima. Nasuprot tome, ako smo različito osećali ritam,  značajno smo se razlikovali i u životnim ritmovima. Tako je ples često bio »prijemni ispit« za saradnju, prijateljstvo, pa i ljubav. U plesu sam se zaljubljivala, u plesu bila prošena, plesom se tešila za sve životne udarce. Opuštenost i zadovoljstvo koje osećam u plesu malo se sa čime može uporediti, osim sa najbližim kontaktom dvoje ljudi koji se vole. Tako ples postaje prva rezerva ljubavi. Veličanstveni bečki valcer oko cele sale, elegantni engleski valcer, ljupka rumba, strastveni tango, vrckavi fokstrot, lepršavi ča ča ča, razigrani rok, nestašna samba i raskošni sirtaki  potpuno odmore dušu i telo. Ima li lakšeg načina komunikacije, ko zna lepši sport? Oduvek sam nastojala da što veći broj ljudi zarazim virusom plesa, prvo svoje sinove, pa sam zatim povukla i mnoge svoje prijatelje u plesnu školu. Sa radošću primećujem da su pronašli zadovoljstvo, opuštanje, sreću, a poneko i ljubav. Naravno, nije svejedno ko nas uči plesu. Važno je da trener oseti da nije jedino bitno da polaznicima objasni pravilno izvođenje nekog koraka, nego da grupu nauči radosti plesa i da bude oličenje stare kineske mudrosti: ”Nađi posao koji voliš i celog života nećeš raditi ništa! “ Uz takve trenere,  ples bi većem broju ljudi postao sastavni deo lične i profesionalne kulture i uživanje u svim životnim dobima, a ne samo  u mladosti.
Za mene lično, plesati znači živeti!