Počelo je valcerom „Jesenje lišće“ u kome
su se tela prepoznala. Oni koji su nas
gledali, govorili su da ne plešemo nego
klizimo. Ples je nastavio da govori sve
više i više, otkrivajući nama samima
da smo jedno za drugo, dok se nisu
duše i tela stopile u jedno. Nestalno
nekad, čak kontinentima daleko, pa opet
najtoplije, sjedinjeno, duboko, neprocenjivo
vredno. Naučila sam da je moguć spoj
strasti i nežnosti bez imalo grubosti.
Ljubav kakva se može desiti jednom
u životu, premijera bez repriza. Nagrada
tragaču koji je dugo pratio tajnu mapu
u potrazi za blagom nesagledive vrednosti.
Dovoljno je da vas jednom pogodi kao
munja, pa da čitav život ima smisla i da,
kad se okrenemo iza sebe, uvereno
kažemo: Živeli smo! Nije moglo da traje
koliko smo želeli. Na sutrašnji dan moja se
ljubav preselila se u večnost i pridružila
zvezdama. Kako sam bogata što sam je
imala i kako sirota što sam je izgubila!
14/02/2008, 08:48
i sećanje na ljubav je ljubav.
i izbija iz svake reči i svakog pokreta...
i jesenje lišće šušti u tom ritmu.
Prijatno!
14/02/2008, 09:24
Ples jeste najlepse spajanje dva tela i dva duha...kao vodjenje ljubavi.
I hvala Bogu da neko jos razume:
Nista nije nase,nista ne posedujemo,nemamo prava da bilo sta zadrzimo...jedino je to talasasto osecanje ljubavi nesto sto ce nas pratiti kroz citav zivot.
14/02/2008, 10:16
Domaćice i stepski vuče, hvala na poseti! Komentari su vam adekvatni mojim osećanjima. Ljubav je večna.
14/02/2008, 10:18
I posle će neko da mi kaže, nije tako . Sve prave su ljubavi tužne.
14/02/2008, 12:19
Prava pjesma za Valentinovo. Čestitam!
14/02/2008, 13:19
Srecan Dan Zaljubljenih....:)
14/02/2008, 13:51
Hvala, milorde, od tebe je ovo veliki kompliment. Vladice, nisu sve ljubavi tužne, nisu dok traju, nego kad se završe. Hvala, tuzna!
14/02/2008, 14:48
Bogatstvo je imati nesto ovakvo za sjecanje.Mnogi ne dozive nikada.
14/02/2008, 14:53
Tako je, principessa. Zato je treba čuvati dok postoji i traje.
14/02/2008, 22:58
Drago mi je što si to doživila. Biće toga i plesa još, stoga ne budi
"sirota" već lebdi na krilima ljubavi i sjećanja.
15/02/2008, 07:50
Hvala, pedesetplus, iz tvojih usta u nadležne uši! Lebdenje mi još ne ide od ruku i nogu, ali ples na sreću još ide sasvim dobro.
15/02/2008, 19:00
ništa ne može da traje onoliko dugo koliko bismo želeli, ali to nije razlog da se potpuno ne uživa dok traje...
lepo napisano...
15/02/2008, 19:29
Tačno, kaleidoskop! Jedino ne valja što smo retko svesni prolaznosti svega, pa i ljubavi, dok traje, i ne čuvamo je dovoljno.
15/02/2008, 19:39
Potreban je smisao za ritam i za ples i za ljubav. Naići će opet neko da zaigrate kao jedno!
15/02/2008, 19:51
Siljka, hvala na tako lepom proročanstvu! Ritam plesa i ljubavi su isti, i mada znam da se neke prelepe stvari ne mogu ponoviti, volela bih da nisam u pravu.
15/02/2008, 19:56
Ne moraju se ponoviti.Mogu biti lepše i bolje!
15/02/2008, 20:05
Imenujem te za svoju ličnu proročicu, siljka! Kao da si posetila Delfi...
09/03/2008, 15:07
Awwww nisam znala za ovaj post.Podsetila si me...post- Love in the elevator.
Kako je nekog lepo voleti bez granica, i nastaviti da ga voliš čak i onda kad ga izgubiš, kao da nikad i nisi.
09/03/2008, 17:51
Principessa, želim ti da voliš, a da ne izgubiš, ako je to moguće!
09/03/2008, 17:51
Нисам хтео овде поново да свратим, ни тада нисам дао коментар, а ни сада га не бих дао...
Једноставно, ПЛАШИМ се...
Разумећеш
Водолије једноставно све памте и ту су да све врате,нећу писати даље, нек те греје моје перо што трчи кроз речи свих срца на овом блогу
09/03/2008, 17:52
Дал је могуће у исто време да смо ту
09/03/2008, 17:53
Сањарење56!!!!!
09/03/2008, 17:54
Krilaandjela, srce si. Vodolija? to objašnjava zašto se u letu razumemo, a da se nikada nismo videli (bar ne da znamo to). Greje me tvoje pero i zahvalna sam ti na predivnim pesmama, prozi i komentarima!
09/03/2008, 18:11
Пази са једне стране чудно, са друге нестварно, а опет ту између нас да не поверујеш живи и дише у нама. Шта је бре то да смо толико близу, а тако далеко. Ослушкујем, понекад тражим да те боље прочитам, видим и чујем, дам мејл, дам број, пошаљем слику,а некад се опет вратим на почетак и помислим можда то није требало тако, и онда схватим да нисам погрешио , требало је тако јер то смо ми, другачији а слични, сви смо исти људи у људима.
09/03/2008, 19:11
Sanjarenje, i ja tebi takodje!Zasluzujesh! :)